Najveća zagađenost bukom dolazi od tehničkih uređaja, posebno automobila, kamiona i aviona. Nakon njih slijede građevinski i strojevi u tvornicama, jer mogu biti opasno glasni

Kad se govori o zagađenju, obično se misli na hrpe smeća i smogom zagađeni zrak, no ne i na zagađenja svjetlom i bukom koja su i t ekako prisutna u svim dijelovima svijeta i štetna za ljude i okoliš.

Iako je zvuk sastavni dio prirode, jedino u posljednjem stoljeću kad se svijet sve više urbanizira, postaje i opasan stvarajući industrijsku ili kroničnu buku. Zvuk se mjeri u jedinicama koje se zovu decibeli. Skala jačine decibela je logaritmična i penje se postupno, tj. povećanje za otprilike tri decibela udvostručuje jačinu zvuka.

U divljini, prosječna jačina buke je 35 decibela, govor je jačine između 65 i 70, dok teški promet proizvodi 90 decibela. Oko 140 decibela postaje bolno za uho, ali gluhoća ili neke posljedice za uho mogu uslijediti i na nižim razinama.

Najveća zagađenost bukom dolazi od tehničkih uređaja, posebno automobila, kamiona i aviona. Nakon njih slijede građevinski i strojevi u tvornicama, jer mogu biti opasno glasni. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni preglasnu glazbu, koja na koncertima ili u slušalicama može biti potencijalna opasnost za sluh. Čak i valovi mora i oceana proizvode buku, pa i tankeri i brodovi koji plove po njima, a njihov je broj u stalnom porastu.

Kolika je opasnost od buke, dovoljno svjedoči podatak da čak 10 milijuna Amerikanaca pati od gluhoće, prouzročene izloženošću jakoj buci, a još 20 milijuna ih ima ugrožen sluh i moglo bi postati neosjetljivo na zvukove u prirodi.

Zanimljiv je i slučaj sa svjetlosnim zagađenjem, ponajviše u velikim gradovima, gdje je nemar spram te vrste zagađenja izuzetno izražen. Odgovorne osobe često vođene štednjom odabiru javnu rasvjetu koja uništava okoliš do nesagledivih posljedica, čime se zagađuje nebo i nestaje efekt noći.

Pojedine europske zemlje poput Italije, Češke i susjedne nam Slovenije shvatile su razmjere problema i zakonski uredile kakve se vrste javnih rasvjetnih tijela mogu koristiti. Iako mnogi nisu ni čuli za svjetlosno zagađenje, upravo je ono krivac za nestanak pojedinih životinjskih vrsta i za učestale prometne nesreće.

Uzroci tog zagađenja su neodgovarajući dizajn rasvjetnih tijela i njihova nepravilna montaža. Brojna rasvjetna tijela su dizajnirana tako da svjetlost emitiraju u gotovo svim smjerovima, čime se ona nepotrebno rasipa i šteti okolišu. Koliki je gubitak energije zbog nepravilne rasvjete, pokazuje podatak o tome da se nepovratno gubi čak 50 posto električne energije.

Takav je slučaj i u Hrvatskoj, jer većina naselja ima javnu rasvjetu u obliku kugli ili polukugli napravljenih od pleksiglasa, koje se smatra najneučinkovitijom i ekološki najlošijom. Takve svjetiljke, postavljene u nepravilnom položaju pod kutom od 30 stupnjeva, isijavaju svjetlost prema nebu, što zagađuje horizont i dezorijentira te rastjeruje neke vrste ptica iz njihovih staništa koje se kreću prema zvijezdama. A zvijezde se ne vide zbog izmaglice koju stvara neadekvatna rasvjeta.

No, nisu samo životinje osjetljive na nepravilnu rasvjetu. Posljednjih godina provedeno je više istraživanja o utjecaju nepravilno postavljenih rasvjetnih tijela na čovjeka. Pokazalo se da nepravilna rasvjeta utječe na ozbiljne poremećaje sna i životnog ritma, a neke studije čak navode i mogućnost hormonalnih poremećaja, osobito povezanih s melatoninom, koji se luči dok spavamo, a ta stanja mogu uzrokovati razne bolesti.

Ekološki svjesnije europske države već su prihvatile odluke prema kojima je isključivo dopušteno paralelno postavljanje rasvjetnih tijela u odnosu prema horizontu, čime se osvjetljava isključivo ciljana površina, bez nepotrebnog emitiranja svjetlosti sa strane i prema nebu. Uz ekološku komponentu, postavljanjem tih rasvjetnih tijela znatno se štedi energija, što se računa u milijunima eura, a jeftinije je i održavanje.

Hvalevrijedan projekt smanjenja svjetlosnog zagađenja u Hrvatskoj je zaživio prije šest godina u Istri, gdje je provedena ekološko-astronomska akcija »Neka naša Istra blista, ali ne po noći«. Akciju je organizirala Turistička zajednica Istarske županije na poticaj voditelja višnjanske zvjezdarnice Korada Korlevića. Od tada, općine Višnjan, Kanfanar, Žminj i Sveti Lovreč postavljaju ekološka »full cut off« rasvjetna tijela, čime su uklonile problem svjetlosnog zagađenja. Na njih bi se trebale ugledati i druge hrvatske sredine.