Oko 40 posto od 6,5 milijardi ljudi na Zemlji bit će pogođeno otapanjem ledenjaka u Aziji, jer snijeg i led s Himalaje pomaže u regulaciji riječnih tokova i natapanju od Kine do Indije

Porast razine mora od samo jednog metra, kao posljedica zagrijavanja oceana i otapanja ledenjaka, mogao bi izazvati štete od gotovo 950 milijardi dolara, a 145 milijuna ljudi mogle bi ugroziti poplave.

To su prognoze stručnjaka koji već godinama u arktičkim polarnim stanicama sustavno prate otapanje leda. U izvješću globalnog pregleda za led i snijeg, stručnjaci Ujedinjenih naroda upozoravaju da se općenito smanjuju ledenjaci od Himalaje do Alpa, a zagrijava permafrost - trajno zaleđeni sloj Zemlje - od Aljaske do Sibira, dok snježne padaline postaju sve neizvjesnije u mnogim regijama.

Zato će se klimatske promjene, za koje su ponajviše odgovorni staklenički plinovi koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva, osjetiti vrlo daleko od polarnih regija ili visokih planinskih područja. »Sudbina snijega i ledenih površina u svijetu, kao rezultat klimatskih promjena, trebala bi zabrinuti svako ministarstvo i svaki upravni odbor diljem svijeta«, istaknuo je nedavno Achim Steiner, voditelj UN-ovog programa za okoliš u izvješću od opširnih 238 stranica.

»Otkrića su relevantna za područja od Berlina do Brazilije, od Pekinga do Bostona«, napomenuo je. Oko 40 posto od 6,5 milijardi ljudi na Zemlji bit će pogođeno otapanjem ledenjaka u Aziji, jer snijeg i led s Himalaje pomaže u regulaciji riječnih tokova i natapanju od Kine do Indije. Oceani su narasli za gotovo 20 centimetara od prošlog stoljeća, a UN-ove studije predviđaju daljnji rast od 18 do 59 centimetara do 2100. Najteže će biti pogođena Azija zbog podizanja razine mora, osobito Bangladeš jer je na niskoj nadmorskoj visini.

Nedavna izvješća također navode da postoje velike neizvjesnosti o sudbini leda na Grenlandu i Antarktici, područjima koja su najveće svjetske zalihe svježe vode. Grenland, naime, ima dovoljno leda da podigne razinu mora do sedam metara, a mnogo veća Antarktika čak za 60 metara. Sve manje snijega pada u mnogim područjima, a od šezdesetih godina pad snježnih padalina na sjevernoj hemisferi iznosio je oko 1,3 posto po desetljeću.

Porast temperature od samo jednog stupnja Celzija mogao bi za 150 metara podići granicu do koje dopire snijeg u planinskim područjima, što ugrožava skijališta i zimski turizam. U izvješću se navodi da porast temperatura još nije rezultirao topljenjem permafrosta. No, količina metana koji se otpušta iz permafrosta u Sibiru, procjenjuje se, možda je već pet puta veća nego što se prije pretpostavljalo.

Metan je, naime, snažan staklenički plin u velikim količinama prisutan u permafrostu. Među prednostima koje donosi otapanje leda je to što će sjeverna morska ruta uz obalu Rusije biti otvorena 120 dana godišnje do 2100. godine, dok je danas to moguće tijekom 30 dana. Otapanjem arktičkog leda mogao bi se, prema nekim procjenama, u idućih deset godina otvoriti prolaz za brodove između Atlantskog i Tihog oceana pa bi globalno zagrijavanje na sjeveru, koje ugrožava staništa polarnih medvjeda, irvasa i drugih životinjskih i biljnih vrsta, brodovlasnicima moglo donijeti profit.

UN-ova istraživanja predviđaju da bi Arktik mogao ostati posve bez leda u ljeto 2080., a polarni prolaz, koji je dosad bio zatvoren, mogao bi početi konkurirati Panamskom i Sueskom kanalu. S druge strane Arktika, Sjeverozapadnom prolazu, morskom putu između Atlantskog i Tihog oceana uz sjevernu obalu Sjeverne Amerike, trebat će više vremena da se otopi. No, i uz topljenje leda trebat će milijarde dolara da bi se otvorili pomorski putevi.

Svein Tveitdal, direktor UN-ova Polarnog centra kaže da zato mora postojati strategija održivog razvoja za Arktik. Novi će polarni putevi skratiti udaljenost od Europe do Dalekog istoka za približno 4000 nautičkih milja u usporedbi s putem kroz Panamski ili Sueski kanal, dok bi put sjeverno od Kanade supertankerima koji su se iz Venezuele uputili u Japan mogao biti skraćen za 6000 nautičkih milja. Te optimistične najave o smanjenju plovnog puta ne umanjuju zaključak da čovječanstvo sebi ne može priuštiti da samo razglaba o klimatskim promjenama, nego hitno mora djelovati.

Topljenje leda, širenje pustinja i utjecaj toplih mora već su pogodili brojne životinjske vrste, osobito ptice i ribe, pa su tako u Britaniji već zamijećene vrste poput male bijele čaplje, kornjače i crvenog cipla, koje imaju prirodno stanište u južnijim područjima. No, ovaj put znanstvenici su još više zabrinuti jer je u velikoj opasnosti ljudski rod. Znanstvenici tvrde da će do 2020. godine katastrofalne nestašice vode, hrane i energije postati gotovo nepodnošljive, a cijeli bi svijet zbog toga mogao postati bojno polje. Također upozoravaju da su prije 8200 godina klimatske promjene dovele do propasti uroda, gladi, epidemija bolesti i masovne migracije svjetskog stanovništva, a sve to moglo bi se ponoviti za manje od 20 godina.

Pojedini stručnjaci istaknuli su da je možda već prekasno za suočavanje s problemom globalnog zagrijavanja, navodeći da je situacija već sad poprilično depresivna jer se radi o prijetnji nacionalnoj sigurnosti koja je jedinstvena po tome da nema neprijatelja u kojeg možete uperiti pušku, kao i po tome da je ne možete kontrolirati. O klimatskim promjenama i utjecajima na cjelokupno svjetsko stanovništvo nedavno je i Pentagon izradio izvješće u kojem se navodi da bi u sljedećih 20 godina te promjene mogle imati katastrofalne posljedice za cijeli svijet. Neki od glavnih europskih gradova bi mogli biti potopljeni zbog rasta razine oceana uslijed otapanja ledenih masa.

Prema predviđanjima znanstvenika, Veliku Britaniju će do 2020. zahvatiti sibirska klima, a predviđaju se i dosad neviđene suše, glad, svjetska anarhija i neredi golemih razmjera. U izvještaju se navodi i mogućnost izbijanja nuklearnih sukoba zbog obrane i osiguranja zaliha hrane, vode i energije. Prijetnja svjetskoj stabilnosti zbog klimatskih promjena mogla bi biti veća od prijetnje terorizma. Osim zbog povećanja razine mora i oceana, veliki problem mogao bi nastati i zbog dezertifikacije, odnosno širenja pustinja koje su već milijune prisilile na migracije, a procjenjuje se da je još 135 milijuna ljudi ugroženo. Problem je osobito izražen u subsaharskom dijelu Afrike, Sahelu i istočnom rtu Afrike. Do 2020. predviđa se migracija 60 milijuna ljudi iz pustinjskih područja subsaharske u sjevernu Afriku i Europu.

Primjerice, u posljednjih 20 godina gotovo polovica muške populacije s Malija migrirala je u susjedne afričke države (96 posto) ili u Europu (2,7 posto). U Burkini Faso dezertifikacija je prepoznata kao uzrok 60-postotnog porasta broja stanovnika u urbanim područjima. Poljoprivrednici južnog obalnog područja Perua suočeni su sa sličnom situacijom. Nedavne suše i posljedice koje je uzrokovao El Nino primorale su svakog petog stanovnika na selidbu iz ruralnog u urbana područja. U Meksiku je 47 posto zemljišta zahvaćeno dezertifikacijom, što je pokrenulo veliki val migracije stanovništva. Procjenjuje se da između osam i deset milijuna stanovnika, od ukupno njih 91 milijun, godišnje odlazi u SAD u potrazi za boljim životom.

UN-ovi stručnjaci iz Instituta za okoliš istaknuli su da postoji realna opasnost da do 2050. čak 200 milijuna ljudi promijeni prebivalište zbog rasta razine mora i dezertifikacija. Pritom će klimatske promjene, kako se predviđa, ponajviše pogoditi već ionako osiromašeno stanovništvo koje unatrag desetak godina znatno pogađaju klimatske promjene. Iako stanje nije baš pretjerano blistavo, znanstvenici s dozom optimizma zaključuju da još nije kasno za akciju, jer spas čovječanstva leži u edukaciji i brzom prepoznavanju promjena zbog kojih budućnost čovječanstva visi o niti.