Prvo što posjetitelji primijete u Kairu, kao i u gotovo cijelom Egiptu, nizak je životni standard, prilično prljav okoliš i pravi, barem za europska pravila, kaos u prometu

Potpuno su u pravu oni koji tvrde da je zemlju u kojoj je nastala jedna od najstarijih civilizacija na svijetu teško opisati u nekoliko novinskih kartica i fotografija. Jer u Egiptu, zemlji prepunoj velikih kontrasta, svjetski poznatih arheoloških nalazišta, prirodnih ljepota, poznatih turističkih odredišta i brojnih drugih atrakcija, svaki dan ćete otkriti nešto novo i zanimljivo.

Zato nije ni čudo da ta siromašna i slabo razvijena afrička država sve veći dio svojih prihoda zarađuje od turizma jer je godišnje posjeti oko 10 milijuna turista. Uz brodove za krstarenje Nilom i turistička središta na obalama Mediterana i Crvenog mora, najviše turista posjećuje Kairo, egipatsku i ujedno najveću afričku metropolu. Dvadesetak milijuna stanovnika svrstavaju je i među najveće gradove na svijetu. Činjenica da u Kairu živi svaki četvrti od 80 milijuna Egipćana stvara goleme probleme pa se razmišlja o gradnji novog glavnog grada.

Prvo što posjetitelji primijete u Kairu, kao i u gotovo cijelom Egiptu, nizak je životni standard, prilično prljav okoliš i pravi, barem za europska pravila, kaos u prometu.

Uobičajena je slika da se ulicom predviđenom za tri prometna traka vozi u pet pa i šest kolona. Vozačima naviklim na europska pravila vožnje tamo se diže kosa na glavi jer je normalno da svako drugo, treće vozilo ni noću ne koristi svjetla, kao i da se vozači stalno, uglavnom bez ikakvih signala, prestrojavaju, ne vodeći brigu o prednosti ili limu na susjednom vozilu.

U takvoj situaciji za pješaka je vrlo opasno prijeći širu prometnicu tamo gdje nema prilično rijetkih semafora, jer egipatski vozači rijetko ikome priznaju prednost, pa tako ni pješacima na pješačkim prijelazima. Ali to ne sprječava mnoge Egipćane da krajnje neoprezno prelaze ceste. Zato nije ni čudo da, prema podacima njihovog ministarstva prometa, svake godine u prometnim nesrećama pogine oko 6000 ljudi, a 30.000 ih je ranjeno. Iako se mogu vidjeti znakovi zabrane trubljenja, svi trube kao ludi, iako ni to u tamošnjem prometnom kaosu mnogo ne pomaže.

Kretanje takvim prometnicama Europljane često vraća u daleku prošlost. Ne samo zbog činjenice da su vozila u prosjeku stara najmanje dvadesetak godina (mnogo je kod nas davno zaboravljenih »stojadina«, »fiata 1300«, starih »peugeota« 404 i 504, »peglica« i drugih muzejskih primjeraka koji voze samo zato što dosad nije bilo tehničkih pregleda i eko-testa) nego i stoga što je normalno među automobilima vidjeti konjske i magareće zaprege, a u predgrađu Kaira i jahače na devi.

Također nije ništa čudno vidjeti vozilo koje se jednosmjernom ulicom namjerno kreće pogrešnim pravcem. Golemi broj vozila (samo u Kairu ih ima oko četiri milijuna) i njihova starost te činjenica da velika većina koristi goriva čija je upotreba u razvijenim zemljama već odavno zabranjena, glavni su razlog zašto se Kairo ubraja među svjetske metropole s najzagađenijim zrakom. Nije rijetkost da se od mješavine magle i smoga vidljivost smanji na nekoliko desetaka metara, a neki tvrde da svaki dan udisanja takvog zraka šteti plućima kao i pušenje sedam cigareta. Vozila bi vjerojatno bilo mnogo manje da goriva nisu tako jeftina.

Za naše uvjete je nepojmljivo da litra benzina stoji oko 1,8 kuna, a dizela i manje od kunu jer ih država izdašno subvencionira. Smanjivanju prometnog kaosa ne pomaže ni mnoštvo policajaca na sve strane koji naizgled često nemaju posla. Veliki dio ih, naime, spada u turističku policiju, zaduženu za čuvanje turističkih objekata, a redovna se, koliko smo vidjeli, umiješa tek kad se dogodi veća prometna nesreća.

Kako je u Egiptu i dalje na snazi izvanredno stanje proglašeno još prije tridesetak godina, njihova glavna briga je sprječavanje terorizma, nereda i kriminala, za što imaju vrlo velike ovlasti. Ali to je vjerojatno nužno u zemlji u kojoj veliki dio stanovništva zbog goleme nezaposlenosti živi blizu, a mnogi i ispod granice krajnjeg siromaštva.

Zato nije ni čudo da mnogi pokušavaju na sve moguće načine nešto zaraditi. Oko turistima zanimljivih objekata opsjedaju ih mnogobrojni prodavači raznih suvenira, u toaletima će napojnicu očekivati čovjek koji vam pokazuje koji je muški, a koji ženski (iako su jasno označeni) ili vam dodaje papir za brisanje ruku, ali ima još apsurdnijih primjera. U restoran za vrijeme ručka ušao je postariji čistač cipela, sjeo na pod kraj našeg stola i za sitnu naknadu počeo čistiti cipele gostiju, na što se konobari uopće nisu obazirali. Kairo je grad pun kontrasta. S jedne strane je mnogo siromašnih koji žive u potleušicama i kućercima, a s druge ima i dosta bogatih koji žive luksuzno. I na ulicama, uz muzejska vozila ili magareće zaprege, ima mnogo modernih terenaca i drugih vozila uobičajenih na europskim cestama. U središtu grada mogu se vidjeti bijedne četvrti pune smeća, kao i one tako uređene da ih se ne bi postidjela nijedna svjetska metropola.

Jedna od glavnih turističkih atrakcija Kaira je Khan El Khalili, najveća i najzanimljivija tržnica Bliskog istoka. Riječ je o labirintu prljavih uskih ulica prepunih dućančića, gdje vlada carstvo cjenjkanja (početna cijena je nerijetko nekoliko puta veća od konačne), orijentalnih rukotvorina (papirusa, nakita i drugih suvenira) i egipatskih slatkih delicija. Nezaobilazno mjesto za otkrivanje drevnog Egipta je nacionalni muzej na glavnom kairskom trgu. Tamo je pohranjeno oko 200.000 predmeta iz egipatske povijesti, nađenih u piramidama, hramovima i palačama. Među najimpresivnijim izlošcima su stotinjak mumija i blago iz grobnice faraona Tutankamona, jedine koja je nađena neopljačkana.

Uz taj muzej najviše fasciniraju piramide. Tri najpopularnije -Keopsova (visoka čak 147 metara), Kefrenova i Mikerinova -smještene su u Gizi, predgrađu Kaira, i s obližnjom sfingom, prema tvrdnjama mnogih, najposjećenija su turistička znamenitost u svijetu. Svi koji ih posjete s razlogom se pitaju kako su prije 3500 godina s ondašnjom više nego skromnom tehnikom mogle biti izgrađene takve monumentalne građevine. Sagrađene su, naime, od nekoliko milijuna kamenih kocki teških i po 2,5 tone.

Svakako bi trebalo otići i na plovidbu Nilom. No ne samo onu najpoznatiju od Asuana do Luxora, što je najbolji način za razgledanje svih hramova na putu, nego i na večernju plovidbu motornim brodovima ili velikim starinskim jedrilicama Nilom kroz Kairo, jer je pogled na osvijetljeni grad prekrasan. Dok šetnja ili vožnja većim dijelom Kaira ne ostavljaju baš dobar dojam, noćna plovidba tom žilom kucavicom Egipta otkriva i njegovo drugo, ljepše lice. Plovi se najljepšim dijelovima gdje su, uz ostalo, i hoteli poznatih svjetskih lanaca Sheraton, Hyat, Four Seasons... Na vrhu nekih su restorani iz kojih se pruža pogled na grad. No, to je samo dio onoga što vrijedi vidjeti u Kairu i ostalim dijelovima Egipta.

Zato bez obzira na Europljanima čudne uvjete života, Egipat treba doživjeti i upoznati. Dok će kod nekih izazvati šok i čuđenje, druge će oduševiti. No, sigurno je da nikoga neće ostaviti ravnodušnim.