Hrvatski nepušači uvelike se solidariziraju s pušačima, jer četvrtina ne podržava potpunu zabranu pušenja na javnim mjestima, a 57 posto nikada ne bi tražilo od pušača u blizini da se suzdrže pušenja

Zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima od prošle srijede podigla je puno medijske prašine i brojne rasprave o učincima te mjere. Kontroverzni su stavovi novodiskriminiranih pušača i do prije nekoliko dana diskriminiranih nepušača. Hrvatska osjetljivost na pasivno pušenje među najnižima je u Europi. Hrvatski nepušači uvelike se solidariziraju s pušačima, jer četvrtina ne podržava potpunu zabranu pušenja na javnim mjestima, a 57 posto nikada ne bi tražilo od pušača u blizini da se suzdrže pušenja.

Ceh ugostitelja procjenjuje da će zbog pada prometa čak jedna trećina od 16 tisuća obrtnika ugostitelja zapasti u probleme s rentabilnosti poslovanja, a u malim kafićima bez otvorenog prostora može se očekivati pad prometa i za 80 posto. Tim prognozama u prilog govore i iskustva drugih zemalja, primjerice Slovenije gdje je u godini dana primjene zabrane pušenja zatvoreno stotinjak ugostiteljskih objekata. Slovenska vlada nije popustila zahtjevima ugostitelja da ublaži odredbe zakona i kao primjerice u Španjolskoj, dopusti pušenje u kafićima do 100 m2 površine.

Ministarstvo zdravstva ističe pozitivne učinke zabrane pušenja na zdravlje nacije. U Sloveniji, Irskoj, Engleskoj u prvoj je godini zabrane zabilježen značajan pad broja pušača. Ekvivalentni učinak u Hrvatskoj gdje oko 27 posto odraslih stalno ili povremeno puši, bilo bi smanjenje udjela pušača na 22 posto populacije. Koristi prestanka pušenja su i značajne uštede u zdravstvu, jer prema riječima ministra Milinovića, godišnji troškovi liječenja bolesti koje su posljedice pušenja iznose tri milijarde kuna.

Stopa smrtnosti uzrokovana pušenjem u Hrvatskoj je 380 osoba na sto tisuća stanovnika, što je u rangu Češke i Poljske, i dosta niže u odnosu na prije deset godina. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da zbog posljedica pušenja u svijetu godišnje umire 5,4 milijuna ljudi, i da će za dvadeset godina crna brojka doseći osam milijuna umrlih godišnje. S druge strane, savezne američke države s najduljim iskustvom zabrane pušenja na svim javnim mjestima, poput Kalifornije, bilježe odlične rezultate u smanjenju smrtnosti od posljedica pušenja, pogotovo od srčanog udara.

Ekonomisti u svijetu odavno se bave tobacco economicsom, među ostalim istražujući i učinkovitost politika suzbijanja pušenja, od kojih je zabrana pušenja samo jedna u nizu mjera. Baš kao što opisana zabrana pušenja pogađa ugostiteljstvo, a istovremeno donosi uštede u zdravstvu, tako svaka mjera suzbijanja pušenja ima svoje koristi i troškove. Primjerice povećanje trošarina na duhanske proizvode povećava proračunske prihode, ali kako se cilj pada potrošnje cigareta ispunjava, tako je prikupljeni prihod od trošarina sve manji. Planirani proračunski prihodi od posebnog poreza na duhanske prerađevine za 2009. iznose 3,1 milijardu kuna. I uz povećanje trošarina, njihova razina ostaje na oko 2,7 posto ukupnih proračunskih prihoda.

Politike suzbijanja pušenja obično se dijele se na cjenovne i necjenovne. Povećanjem cijene putem poreza i trošarina ili carina na uvoz, duhanski proizvodi postaju cjenovno manje pristupačni i očekivano će se smanjiti njihova potrošnja. Uspjeh cjenovnih politika kontrole pušenja ovisi o cjenovnoj elastičnosti potražnje. Koeficijent elastičnosti u svijetu se kreće oko -0,4, što znači da će povećanje cijene duhanskih proizvoda za 10 posto smanjiti potrošnju za samo četiri posto, dakle potražnja je cjenovno neelastična. Učinci su različiti ovisno o razini cijena cigareta, ali i po kategorijama pušača. Poznato je da u zemljama niskog životnog standarda i dijelu populacije nezaposlenih i siromašnih, potražnja za cigaretama još slabije reagira na cijenu (koeficijent elastičnosti u Rusiji je samo -0,15). I dok su okorjeli ovisnici neosjetljivi na cijenu cigareta (u Hrvatskoj tri posto pušača konzumira više od 35 cigareta na dan), poskupljenje cigareta preventivno djeluje na vrlo mlade pušače 'početnike' i na dio povremenih pušača.

U Hrvatskoj više od 99 posto konzumiranih duhanskih proizvoda su cigarete pa uspjeh cjenovnih politika nije ugrožen mogućnostima prelaska na slične proizvode. Prelazak sa skupljih cigareta na primjerice jeftiniji duhan za lule ili za žvakanje te supstitucija pušenja povećanom konzumacijom alkohola česti je neželjeni učinak u mnogim zemljama. Ako istraživanja navika potrošača pokažu da je pušenje povezano s konzumacijom alkoholnih pića (12 posto hrvatskih pušača) ili u nas gotovo obavezne kave, tada i cjenovne politike svih komplementarnih proizvoda moraju biti usklađene. Poseban problem učinkovitim cjenovnim politikama je postojanje crnog tržišta cigareta koje apsorbira pad potražnje za poskupjelim cigaretama na legalnom tržištu. U Hrvatskoj se cigarete na crnom tržištu mogu nabaviti i upola jeftinije od službene maloprodajne cijene.

Cjenovne politike dakle, nisu uvijek i u potpunosti dostatne te se za učinkovito suzbijanje pušenja moraju nadopuniti drugim mjerama. Ograničenje oglašavanja duhanskih proizvoda je bila jedna od prvih i najpopularnijih necjenovnih mjera u svijetu zato jer je u doba dopuštenog oglašavanja potrošnja cigareta vrlo jako i pozitivno reagirala na pojačano reklamiranje. Nažalost u suprotnom smjeru učinak zabrane oglašavanja na potrošnju cigareta je bio daleko manji, jer je brzo stečene navike pušenja teže iskorijeniti. Dodatni problem je indirektno oglašavanje duhanskih kompanija koje asocijacijama ili marketingom same kompanije podsjećaju pušače na duhanski proizvod ili korištenje naziva 'light', 'mild' i sličnih koji sugeriraju manje štetnu marku cigareta.

Druga vrsta necjenovnih politika je ograničenje prodaje duhanskih proizvoda regulativom koja zabranjuje prodaju maloljetnicima i postavljanje aparata za cigarete. Ako se dosljedno provodi, ova je mjera vrlo učinkovita za suzbijanje pušenja djece i mladih.

Prostorno ograničenje pušenja u koje spada i zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima smanjuje prilike za konzumaciju cigareta i štetne učinke pasivnog pušenja. Tri četvrtine svih zemalja u svijetu provode mjeru zabrane na sve tri razine: u školama i bolnicama, na radnom mjestu te u svim zatvorenim javnim mjestima i sportskim objektima.

Naposljetku važan aspekt necjenovnih politika čine kampanje protiv pušenja i upozorenja o štetnosti pušenja. U Hrvatskoj je za kampanje provedene unazad sedam godina (sjetimo se 'Recite DA nepušenju') čulo više od 80 posto pušača i bivših pušača, što je u vrhu europskih zemalja. Dvadeset i devet posto upoznatih s kampanjom poželjelo je prestati pušiti. Jedva primjetne natpise o štetnosti pušenja koji ionako imaju veći učinak samo na obrazovanije pušače, i u nas su zamijenile uočljive 'osmrtnice' na pakovanjima cigareta. Upozorenja o štetnosti pušenja moto su ovogodišnjeg Svjetskog dan nepušenja 31. svibnja.

Nakon višegodišnjeg odgađanja, Hrvatska ima ozbiljnu regulativu suzbijanja pušenja. To je prvi korak u kontroli pušenja čije učinke treba pratiti i prilagođavati mjere. Većim se problemom čini provedba (prodaja maloljetnicima, crno tržište, moguće kršenje zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima) i nedostatak sustavne kampanje.