'Pregovori su besmisleni kada se nemamo o čemu pogađati; ako ti netko navaljuje u tvoje dvorište - o čemu uopće pregovarati?' piše Delo

Nema nikakve sumnje kako će zastoj Hrvatske na putu u Europsku uniju zbog slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora osnažiti desničarski nacionalizam, ekstremizam i populizam.

Međutim, Hrvatska još uvijek prilično blago, skoro nezainteresirano reagira na novonastalu situaciju, za razliku od Slovenije koja doživljava kulminaciju nacionalističke protuhrvatske retorike i prizemne propagande u kojoj sudjeluju skoro svi slovenski mediji, osim časnih iznimaka, poput ljubljanskih Dnevnika i Mladine.

Primjerice Delo, nekoć najugledniji slovenski dnevnik, u svom subotnjem broju objavio je jeftini protuhrvatski pamflet, u kojem se pregovori s Hrvatskom proglašavaju besmislenima. 'Pregovori su besmisleni kada se nemamo o čemu pogađati; ako ti netko navaljuje u tvoje dvorište - o čemu uopće pregovarati?' piše Delo uz konstataciju kako je Hrvatska dosad 'nezaustavljivo pridobivala teritorije, dok ih je Slovenija gubila'. 'Hrvatska je bila fašistička država s najokrutnijim logorima', podsjeća se u članku i dodaje da je Hrvatska u Oluji protjerala čak 400 tisuća Srba, 'a sada kandidira za članstvo u EU'. Osim što trostruko uvećanim brojem protjeranih Srba, Delo uvelike nadmašuje i tvrdnje Save Štrpca, slovenski list Oluju stavlja na istu ravan s turskim 'dvomilijunskim genocidom' nad Armencima, zbog čega Slovenija ne smije dopustiti da se hrvatski zločini zaborave u europskom melting-potu prenosi Novi list pisanje slovenskog dnevnika. Naime, Delo smatra kako je Hrvatska počinila 'strahovite pokolje' i 'najodurnije' zločine u Drugom svjetskom ratu, pripisujući odgovornost za njih ne samo 'nekom apstraktnom Pavelićevom režimu', budući da je u tome morala sudjelovati cijela nacija.

Povijest Slovenije pak povijest je gubitaka, premda je Napoleon upravo 'Ljubljanu, a ne Zagreb' ustoličio za glavni grad Ilirskih pokrajina, no onda su stvari krenule nizbrdo. Najprije je poslije Rapalla 400 tisuća Slovenaca ostalo u Italiji, zbog čega se Slovenija nikad nigdje nije pritužila, kao što to nije učinila ni zbog NDH, a na kraju Drugog svjetskog rata izgubila je i Trst, pa čak i Goricu. Hrvatska je dobila veći dio nekadašnje Zone B, premda to 'ni povijesno ni populacijski nije zaslužila', a čak je i Rijeka, po Delu, uvijek bila 'više slovenska i mađarska, nego hrvatska'.

'Slovenija sistematski gubi teritorije i napokon se mora ukopati', predlaže Delo upozoravajući na agresivno postupanje Hrvatske, 'koje nas mora otrijezniti'. 'To nije više 'bratska republika', nego samo jedna od država koje nas okružuju (i koje su nam u prošlosti uglavnom samo uzimale), zbog čega trebamo u pripravnosti imati sva oruđa i oružja', tvrdi Delo poručujući kako Hrvatska ne ulazi u EU prijateljski, već 'agresivno i uzvišeno', zbog čega Slovenija mora biti 'tvrda i neumoljiva'.

Jeftinu nacionalističku žalopojku, kakvu smo dosad uglavnom slušali od notornih Zmage Jelinčiča i Marjana Podobnika, u ljubljanskom listu potpisuje novinar Boris Jež, kojemu to nije prvi protuhrvatski pamflet, ali je vjerojatno najotrovniji. Autor slijedi uobičajenu mitomaniju slovenskih nacionalista, po kojoj su se svi urotili protiv Slovenaca, zbog čega je slovenska povijest samo povijest gubitaka i poraza. No sada je kucnuo čas kada više nema popuštanja, i kada Slovenija mora još jednom promisliti je li uopće Sloveniji korisno članstvo Hrvatske u EU.

I naravno da u toj mitomanskoj i paranoidnoj pseudopovijesnoj interpretaciji nema mjesta za slovenske kvislinge i generala Rupnika, koji je vjerno služio fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, dok kolaboracionisti poput Marka Natlačena ili pak biskupa Rožmana u današnjoj Sloveniji doživljavaju rehabilitaciju.

Nema ni spomena o desecima tisuća izbrisanih u Sloveniji, jednom od najšokantnijih slučajeva administrativnog etničkog čišćenja, premda se i danas mnogi čude kako to da je Slovenija primljena u EU premda nije vratila građanska prava tisućama svojih građana koji su prekriženi u državnim evidencijama samo zato jer su bili neslovenci, a to, kao što znamo, nije učinila ni do danas.

U jednome je, međutim, Delo sigurno u pravu. Doista - ali isključivo zbog slovenske blokade Hrvatske - Hrvatska i Slovenija vjerojatno nikad više neće biti prijateljske zemlje, već samo obični susjedi, a i to tek onda kada se Slovenija otrijezni od nacionalističkog ludila, u kojem se trenutačno utapa.