Novozelanđani, treći po redu po zlostavljanju i zanemarivanju djece, ne vide ništa loše u šamaranju i smatraju ga poželjnim

Na Novom je Zelandu već dvije godine na snazi zakonodavna zabrana kojom se onemogućava šamaranje djece. Novozelanđani, očito nezadovoljni tom odlukom, proveli su referendum i odlučili kako bi se šamari trebali dopustiti.

Manji dio tamošnjih stanovnika strahuje kako će to povećati nasilje nad najmlađima, ostali smatraju kako je riječ o poželjnoj roditeljskoj disciplinskoj mjeri.

Na referendumsko se pitanje "Treba li pljuska koja predstavlja roditeljsku kaznu za loše ponašanje biti kazneno djelo na Novom Zelandu?" čak 90 posto Novozelanđana izjasnilo se niječnim odgovorom, priopćile su izborne vlasti te države.

Treće mjesto po zapostavljaju i zlostavljanju djece

Odluka referenduma nije obvezujuća, pa je novozelandski premijer John Key izjavio je kako neće mijenjati postojeći zakon i odobriti šamaranje djece.

Prema preliminarnim rezultatima 54 posto Novozelanđana odazvalo se referendumu.

Unicef je 2003. godine donio izvještaj po kojem se Novi Zeland našao na trećem mjestu po najvećem broju zlostavljanja i zapostavljanja djece, nakon čega je zakon o zabrani šamaranja stupio na snagu u cilju poboljšanja roditeljskih disciplinskih mjera.

Uz Novi Zeland šamaranje djece zabranjeno je u Austriji, Bugarskoj, Kostariki, Hrvatskoj, Cipru, Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, na Islandu, u Izraelu, Latviji, Nizozemskoj, Norveškoj, Portugalu, Švedskoj, Rumunjskoj, Španjolskoj, Švedskoj, Ukrajini, Urugvaju i Venezueli.