Zubanović pomogao uhvatiti džepara koji je opljačkao Dubrovčanina

U jeku nogometne tragedije koja je pogodila BiH, postoje i ljudi koji su se izdigli iznad stereotipnih crno-bijelih podjela. Da je čovjek i dalje prije svega čovjek, pokazao je u ovoj ljudskoj priči bivši nogometaš Željezničara Hadis Zubanović.

Nekadašnji reprezentativac BiH i ljubimac navijača kluba s Grbavice prije dva dana našao se u jednoj pomalo čudnoj situaciji, u kojoj je zapravo pokazao o kakvoj se ljudskoj veličini radi, prenosi portal net.hr

Zubanović je s dvojicom prijatelja u poslijepodnevnim satima ispijao kavu kad su pored njih protrčali lokalni džepar i za njim u punom trku njegova žrtva, inače Dubrovčanin Nikša Ivanović.

"Što da kažem, mi smo reagirali kao što bi i većina Sarajlija u danom trenutku. Pridružili smo se Nikši u potjeri za kradljivcem. Nikša i ja smo trčali za njim, dok su moji prijatelji u potjeru krenuli automobilom. U jednom trenutku nas dvojica smo se razdvojili, a ja sam onako instinktivno ušao u jedan haustor. Na zadnjem katu u zgradi uhvatio sam kradljivca, koji mi je nudio pare da ga ne prijavim, no nisam ni pomislio prihvatiti ponudu. Vratio sam novčanik gostu našeg grada, a ovaj što je pokušao ukrasti novčanik priveden je u policiju", izjavio je Hadis Zubanović, koji je očito i dalje u zavidnoj formi.

SportSport.ba uspio je stupiti u kontakt i s Nikšom Ivanovićem, poslovnim čovjekom iz Dubrovnika, koji je bio sretan što može i javno zahvaliti Hadisu i njegovim prijateljima.

"Ne znam što da kažem, ovo samo mogu Sarajlije. Bio sam u jednom restoranu, novčanik, ključevi automobila i naočale bili su mi na stolu. U jednom trenutku u restoran je ušao mladić, zgrabio je moj novčanik i dao se u bijeg. Istrčao sam za njim, a malo zatim mojoj potjeri za kradljivcem priključili su se Hadis i njegovi prijatelji. Nakon potjere, koja je trajala nekoliko minuta, Hadis je pronašao kradljivca i ja sam natrag dobio svoj novčanik", rekao je Nikša Ivanović te dodao:

"U Sarajevu poslovno boravim već nekoliko godina. Ovo što sam doživio siguran sam da niti u jednom drugom gradu ne mogu doživjeti. Momci koje vidim prvi put u životu priključuju mi se u potjeri za kradljivcem. Ma ja još to ne mogu vjerovati. Reći ću vam iskreno da se u mom Dubrovniku nitko ne bi okrenuo za mnom u tim trenucima. Međutim, Sarajevo je grad koji ima dušu, čiji stanovnici imaju ono nešto što mi ostali koji dolazimo iz drugih gradova nikad nećemo imati. Ovim putem se želim zahvaliti Hadisu i njegovim prijateljima, a idućeg ljeta ja ću se njima odužiti u Dubrovniku.