Tekst je, u konzultacijama s ostalima, napisalo uredništvo britanskog Guardiana

Početak povijesnog klimatskog summita UN-a u danskom glavnom gradu Kopenhagenu ujedinio je 56 novina diljem svijeta da na više od 20 jezika na naslovnim stranicama objave tekst kojim pozivaju svjetske vođe na slično jedinstvo u donošenju ugovora čije bi potpisivanje trebalo pomoći "sprečavanju katastrofe.

Tekst je, u konzultacijama s ostalima, napisalo uredništvo britanskog Guardiana, prenosimo ga u cijelosti:

Ukoliko se ne ujedinimo i ne poduzmemo zajedničke korake, klimatske promjene uništit će naš planet, a s njime i našu šansu za prosperitetom i sigurnošću. Opasnosti koje dolaze jasne su već generacijama.

Sada su činjenice počele govoriti same za sebe: 11 od proteklih 14 godina bile su najtoplije otkad se bilježe podaci, led na Arktiku se topi, a prošlogodišnje napuhane cijene energije i hrane naznaka su buduće katastrofe.

U znanstvenim žurnalima više se ne postavlja pitanje jesu li ljudi krivi, nego koliko malo vremena imamo za kontrolom štete. No, dosad je svjetski odgovor bio slab i polovičan.

Nastupimo zajedno

Klimatske promjene uzrokovane su događajima koji traju desetljećima, ali posljedice za sva vremena i naše šanse da ih zaustavimo bit će odlučene u sljedećih 14 dana. Pozivamo predstavnike svih 192 zemalja koji su se skupili u Kopenhagenu da ne oklijevaju, da se ne gube u razmiricama, da ne krive jedni druge, nego da iskoriste priliku za izbjegavanjem najveće propasti moderne politike. Ovo ne bi trebala biti borba između bogatog i siromašnog svijeta, između Zapada i Istoka. Klimatske promjene zahvaćaju sve, pa ih svi moraju i riješiti.

Znanost je kompleksna, ali činjenice su jasne. Svijet mora poduzeti korake za limitiranjem rasta temperatura na dva stupnja Celzijusa, što je cilj koji će zahtijevati da globalne emisije dosegnu svoj vrhunac i počnu padati u sljedećih pet do deset godina. Veći rast, od tri ili četiri stupnja - najmanji rast koji realno možemo očekivati ako se ništa ne poduzme - prepolovio bi kontinente, pretvarajući plodno tlo u pustinju.

Pola svih vrsta nestalo bi, nebrojeni milijuni ljudi ostali bez doma, cijele nacije potopljene pod vodom. Kontroverze oko emailova britanskih znanstvenika koji naznačuju da su oni pokušavali zatomiti neugodne podatke zamutili su vodu, ali nisu uspjeli spriječiti masu dokaza na kojima su te pretpostavke postavljene.

Malo ljudi vjeruje da se u Kopenhagenu može donijeti potpuno ispoliran sporazum; stvarni napredak može početi tek kad se predsjednik Obama vrati u Bijelu kuću i kad prestane razdoblje američkog oprstukcionizma. Čak i danas svijet je u milosti američke domaće politike, jer predsjednik se ne može potpuno predati potezima prije nego što to učini i američki Kongres.

Ali političari u Kopenhagenu mogu se i moraju dogovoriti o ključnim elementima poštenog i učinkovitog sporazuma, te, što je najvažnije, čvrstog vremenskog roka u kojemu će sporazum pretvoriti u stvarnost. Kao što je jedan pregovarač rekao: "Možemo ići u produžetke, ali ne možemo si dopustiti ponavljanje utakmice".

U srcu dogovora mora biti rješenje razmirica između bogatog i svijeta u razvoju koji će uključiti rješenje problema kako podijeliti teret borbe protiv klimatskih promjena - ali i kako ćemo podijeliti novi cijenjeni resurs: bilijun tona ugljika koji emitiramo prije nego uđemo u opasnu zonu.

Bogate zemlje vole istaknuti aritmetičku istinu o tome kako ne može biti rješenja dok divovi u razvoju kao što su Kina ne poduzmu radikalnije korake nego što su ih dosad poduzeli. Ali, bogati svijet je odgovoran za većinu dosad skupljenog ugljika u atmosferi - tri četvrtine emitiranog ugljičnog dioksida od 1850. godine. Taj bogati svijet sada mora preuzeti vodstvo, a svaka zemlja u razvoju mora se obvezati na duboke rezove koji će smanjiti njihove emisije na razine daleko ispod onih iz 90-ih godina.

Zemlje u razvoju mogu isticati kako ne nisu uzrokovale veći dio problema, te kako će najsiromašnije regije svijeta biti najteže pogođene. Ali one će u budućnosti uvelike doprinijeti zatopljenju, i stoga moraju obećati značajne korake koji će se moći vidjeti.

Iako su i Kina i SAD, najveći zagađivači na svijetu obećali manje nego što se nadalo, ipak su njihova nedavna obećanja bili važni koraci na tom putu.

Društvena pravda

Društvena pravda zahtijeva da industrijaliziranu svijet posegne duboko u svoje džepove i obeća novac siromašnim zemljama pri prilagođavanju na klimatske promjene, kao i na čistu tehnologiju koja će im omogućiti da se razvijaju bez porasta emisija. Budući ugovor također mora biti izgrađen - s rigoroznim multilateralnim nadzorom, poštenim nagradama za zaštitu uma, i vjerodostojnim mjerenjem "izvezenih emisija", tako da bi teret mogao biti ravnomjerno raspoređen između onih koji proizvode zagađenje i onih koji ga trpe. Poštenje također zahtijeva da se teret svali na pojedine razvijene zemlje, uzimajući u obzir njihovu sposobnost da ga podnesu: primjerice, nove zemlje članice EU, često puno siromašnije od "stare Europe", ne smiju trpjeti više od svojih bogatijih partnera.

Prelazak će biti skup, ali mnogo puta manji od računa za spašavanjem globalnog financijskog sustava - a i daleko manji od posljedica koje će doći ako se ne učini ništa.

Mnogi od nas, posebno u razvijenom svijetu, morat će promijeniti životni stil. Era letova jeftinijih od vožnje taksijem do aerodroma završava. Morat ćemo kupovati, jesti i putovati puno inteligentnije. Morat ćemo plaćati više za energiju koju koristimo, a koristiti manje nje.

No, prelazak na društvo s niskim stopama emisije ugljika nudi više prilike nego žrtava. Neke su zemlje već uvidjele da prihvaćanje te promjene može donijeti rast, radna mjesta i bolju kvalitetu života. Kapital priča svoju priču: prošle godine je po prvi puta više novaca uloženo u obnovljive izvore energije nego u proizvodnju struje iz fosilnih goriva.

Velike žrtve

Odbacivanje naše navike na ugljik unutar samo jednog desetljeća zahtijevat će inženjerski i inovacijski pothvat koji se može mjeriti s bilo kojim u ljudskoj povijesti. No, dok su i slanje čovjeka na Mjesec i cijepanje atoma bili rezultat konflikta i natjecanja, nadolazeća utrka mora biti vođena zajedničkim trudom za nalaženjem kolektivnog spasa.

Prevladavanje klimatskih promjena bit će trijumf optimizma nad pesimizmom, vizije nad kratkovidnošću, bit će ono što je Abraham Lincoln nazvao "boljim anđelima naše budućnosti".

Političari u Kopenhagenu imaju moć oblikovati povijesni sud ove generacije: generacije koja je vidjela izazov i bila mu dorasla, ili generacije koja je bila tako glupa da je vidjela katastrofu koja dolazi, ali nije učinila ništa da ju spriječi. Zaklinjemo ih da odaberu pravi put.