Đikića optužuju da svojim radom nije donio nijedno sponzorstvo te da nije privukao investitore, već ih, naprotiv, odbio dugovima prema isporučiocima

Na medijske napise o razlazu dvojice naših uglednih znanstvenika Ivana Đikića i Miroslava Radmana, koji su donedavno surađivali u Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu, danas su službenim priopćenjem reagirali neki od čelnih ljudi MedILS-a. Tekst potpisuju Miroslav Radman, Marija Alačević i Branko Roglić

Podsjetimo, Slobodna Dalmacija je početkom tjedna objavila tekst prema kojem je između Đikića i Radmana došlo do neslaganja oko načina vođenja Instituta.

Đikićevo priopćenje u kojem je, između ostalog, uputio neka otvorena pitanja prof. Radmanu, već smo prenijeli. U današnjem priopćenju potpisnici tvrde da znanstvenici ne odlaze iz Instituta zbog problema s vodstvom, već zbog boljih ponuda u inozemstvu, a Đikića optužuju da svojim radom nije donio nijedno sponzorstvo te da nije privukao investitore, već ih, naprotiv, odbio dugovima prema isporučiocima.

Priopćenje prenosimo u cijelosti, kako su tražili njegovi potpisnici.

Odgovor osnivača i predsjednika Upravnog vijeća MedILS-a prof. Ivanu Đikiću:

Zbog sustavnog narušavanja imidža, kredibiliteta i poslovanja MedILS‐a, odlučili smo službeno se očitati kao reakciju na neutemeljene optužbe i insinuacije na glavno tijelo instituta, pojasniti nastale nejasnoće, te jasno i javno zaštiti MedILS.

Mediteranski institut za istraživanje života ‐ MedILS u Splitu osnovan je kao privatna, nevladina i neprofitna ustanova, a na temelju 40‐godišnje koncesije koju su dobili imenom osnivači instituta prof. Miroslav Radman i prof. Marija Alačević, za stvaranje znanstvenog centra izvrsnosti. Ono što očito najviše zbunjuje javnost i neke bivše suradnike MedILSa, posebno prof. Ivana Đikića, je upravo nerazumijevanje Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama, budući da je zgrada u kojoj je smješten MedILS u vlasništvu Grada Splita, a dana je na korištenje prof. Miroslavu Radmanu i prof. Mariji Alačević, za osnivanje znanstvenog instituta, uz prava i obveze, a u to spada i da osnivači odgovaraju svojom imovinom.

Po ugovoru o osnivanju MedILS mora ispuniti dva uvjeta, da se bavi znanstvenim radom i djelatnostima vezanim uz znanstveni rad, te da ne smije dugovati plaćanja osnovnih troškova. U suprotnom gubi se pravo na koncesiju.
S obzirom da više nego dobro ispunjavamo prvi uvjet, oni koji ne žele dobro MedILS‐u nastoje nas dovesti u lošu materijalnu situaciju kako ne bismo mogli ispuniti drugi uvjet.

Na sreću i na žalost, zgrada u kojoj je smješten MedILS i njen položaj su u tolikoj mjeri atraktivni, da su zbog toga na udaru i onima kojima nije u interesu baviti se znanstvenim radom.

Koncept MedILS‐a od početka je bio ‐ neprofitni znanstveni institut izvrsnosti otvorenog tipa u kojem se eventualne dobiti od otkrića i od patenata moraju uložiti u poboljšanje uvjeta rada instituta, a što je vidljivo iz naših općih akata koji su, na žalost, prihvaćeni na sudu tek nakon dolaska novog UV. Uz pomoć odvjetnice Radojke Jeločnik institut je pravno‐formalno registriran tek 2008 godine.

Da bi široj javnosti razjasnio sve nejasnoće MedILS institut se odlučio javno očitati i odgovoriti na upite i komentare bivšeg kolege prof. Ivana Đikića.

ODGOVORI NA PITANJA I KOMENTARE PROF. IVANA ĐIKIĆA:

Donatori i građani RH imaju pravo dobiti odgovore na dolje postavljena pitanja od prof. Radmana koji obnaša funkcije osnivača, ravnatelja i predsjednika znanstvenog Vijeća u MedILS‐u:

‐ Miroslav Radman je trenutni ravnatelj MedILS‐a i suosnivač. Nije predsjednik Znanstvenog Vijeća (Z.V.) već tu funkciju obnaša prof. Janoš Terzić, koji je i suvoditelj s prof. Đikićem laboratorija TBP u MedILS‐u, a također i član Upravnog Vijeća (U.V.). Prethodni predsjednik Z.V. je bio dr. B. Žagrović.

Što se događa u MedILS‐u u zadnjih 5 godina i tko je odgovoran za trenutačno loše stanje?

‐ Po našem je sudu ovo preopćenito pitanje koje po svojoj naravi automatski implicira "loše stanje" u institutu. Situacija je ipak i na sreću drukčija. U posljednjih se 5 godina, usprkos objektivnim poteškoćama, toliko dobrog napravilo da bi trebala knjiga da se sabere 5 godina rada i istraživanja na MedILS‐u. Kvaliteta znanstvenih radova je osnovni argument. Držimo da je trenutno slabije financijsko stanje prolaznog karaktera uzrokovano iznenadnim otkazivanjem nekih donacija, a vjerujemo da je ovakva situacija direktno povezana s globalnom krizom. Očekujemo priljev novca izvana te pokretanje novih radnih grupa i projekata. Stoga, ukoliko ne bude daljnjih ometanja, budućnost za MedILS izgleda odlično.

Zašto najuspješniji znanstvenici napuštaju Institut?

‐ Pod najuspješniji znanstvenici vjerujemo da prof. Đikić misli na dr. Žagrovića, a pouzdano znamo da je dr. Žagrović otišao na još bolje financijske uvjete u Beč. Predmnijevamo da je iz istih razloga prof. Đikić preselio iz vrhunske Uppsale na manje poznati institut u Frankfurtu. Odlazak, kažete? Upravo suprotno; ove godine intenzivira se dolazak novih znanstvenika iz inozemstva, poput prof. Bonačić‐Koutecky iz Berlina sa njenim centrom za nanotehnologiju i dr. Daiki Horikawa iz NASA Ames Centra u Kaliforniji. Prof. Errol Friedberg dolazi iz SAD volonterski i to kao novi ravnatelj na dvije godine.
Inače, MedILS je od početka zamišljen kao protočni institut u okviru i u sklopu kojeg fluktuiraju vrsni znanstvenici. Ukratko: na MedILS‐u nitko ne ostaje do mirovine već daje svoj obol određenom projektu. Ovakav pristup radu i poslovanju njeguju svjetski vodeći instituti.

Zašto nije ispunio svoje obveze potpisane Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama s Vladom RH i gradom Splitom od 07.01.2006. godine?

‐ Jednako pravo praćenja provedbe sporazuma imaju svi potpisnici. Ni ravnatelj, a ni osnivači nisu bili u obvezi sazivanja povjerenstva, već u krajnjoj liniji bio je to zadatak tadašnjih članova Upravnog Vijeća. To se odnosi i na sazivanje Vijeća donatora. Članovi povjerenstva trebali su biti izabranih odlukom UV‐a. Slijedom svih ovih činjenica, razvidno je da prethodno Upravno Vijeće nije izvršilo obveze potpisane Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama s Vladom RH gradom Splitom od 07.01.2006. godine.

Zašto nije donio sredstava iz međunarodnih fondova za rad instituta?

‐ Prof. Radman je aplicirao za više međunarodnih natječaja u protekle tri godine. Dokumenti o tome postoje i stoje na uvid. Prvenstveno je trebalo imati rezultate i opremiti MedILS da bi se uopće moglo u nastavku uspješno natjecati za EU grantove. Javnost se s pravom može upitati i zašto Prof. Đikić nije donio ni jedan grant za svoju grupu za razliku od svojih kolega, iako je po potpisanom ugovoru o suradnji s MedILS‐om to bio dužan učiniti. Činjenica je pak da je grupa prof. Đikića potrošila preko milijun kuna od donacije a u zadnje vrijeme je bila dužna 80 tisuća kuna isporučiocima, zbog čega je većina isporučitelja obustavila isporuke i ostalim grupama MedILS‐a. Smatramo da je ovakvo djelovanje uzrokovalo kršenje poslovne etike prema kolegama i isporučiocima.

Zašto nije formirano Vijeće donatora i Povjerenstvo za praćenje provedbe Sporazuma?

‐ Prethodno UV nije u cijelosti izvršilo obveze i dužnosti, a na što je već prije odgovoreno.

Zašto stalno slušamo kritike drugih u Hrvatskoj, a ne postavlja se pitanje odgovornosti osobe koja drži sve vodeće funkcije u Institutu?

‐ Iz pitanja nije posve jasno o kakvim kritikama se u stvari radi i na što se te primjedbe točno odnose. Ravnatelj odgovara UV, svojoj čistoj savjesti i zakonima Republike Hrvatske, a samo međunarodni Znanstveni savjet može meritorno postavljati pitanja i ocjenjivati intenzitet odgovornosti za znanstveno voenje MedILS‐a. Inače, Upravno Vijeće se sastaje u prosjeku jednom mjesečno. Stoga dozvolite pitanje onima, koji kako navodite, postavljaju pitanja: Koje su to statutarne odredbe prekršene po statutu instituta i da li otkazivanje domaćih donacija spada u odgovornost ravnatela? To pitanje prof. Đikić nadasve treba postaviti sebi; kritike su mu brojne, usmjerene na sve strane, neutemeljene i rijetko kada konstruktivne.

Hoće li se prof. Radman prisjetiti da je MedILS od svog početka bio osnovan kao neprofitni znanstveni institut, a ne privatni?

‐ Nebrojeno puta smo i potvrdili i pojasnili da je MedILS istovremeno i privatni i neprofitni institut, točno kako statut i navodi, kao što su to brojni instituti u svijetu, primjerice Salkov, Rockefellerov i Pasteurov, što implicira da nema podjele dobiti osnivačima. Sva ta dokumentacija postoji i može biti dana na uvid da bi se razjasnile moguće "nejasnoće". Njih, međutim ne vide naši partneri, Vlada i grad Split.

MedILS su zajednički stvarali svojim znanjem, energijom i novcem brojni stručnjaci koje je prof. Radman molio za pomoć. Zašto te stručnjake sada izbacuje iz MedILS‐a? Hoće li se njihovi postignuti rezultati preko noći „privatizirati" u ruke novih vlasnika MedILS‐a?

‐ Nikoga nismo molili za pomoć, već smo ponudili mogućnost da mladi znanstvenici osnuju svoje grupe a znanstvenici iz inozemstva prošire istraživački kapacite svojih laboratorija. Nitko nije izbacivan s MedILS‐a od strane ravnatelja što se ne bi moglo reći da to nije bio slučaj kod bivšeg Upravnog Vijeća, i to bez znanja ravnatelja, a na inicijativu prof. Đikića. No i to je, složit ćete se, jedna od mogućih opravdanih opcija ‐ i od nje nekada ne treba bježati! Pa to je jedna od itekako značajnih prednosti privatnog instituta!

Da prevedemo drugo pitanje: da li će osnivači, profesori M. Alačević i M. Radman krasti tuđe intelektualno vlasništvo? Da nedvosmisleno odgovorimo ‐ kao i u svim institutima na svijetu, vlasnik patenta je institucija, a ne autor ili individualni osnivači. U slučaju eventualne komercijalizacije projekta i zaštićenih rezultata i postupaka, autor biva nagrađen u odgovarajućem postotku, i ukoliko za to postoji pravna osnova (zakon, statut, ugovor).

Prof. Radman je u medijima obećavao da će MedILS biti kreativni znanstveni orkestar bez dirigenta. Kakav je to kreativni ambijent za znanstvenike ukoliko "moraju šutjeti i slušati što im vlasnici govore", a ako ne slušaju onda mogu otići iz instituta?

‐ Na ovo pitanje, u nejasnim navodnicima, najbolje će odgovoriti sami znanstvenici MedILS‐a. Naš je dojam da se prof. Đikić ljuti što Upravno Vijeće upravlja, a ne slijedi svaki njegov naredbodavni prijedlog. Neistina je da znanstvenici u MedILS‐u moraju šutjeti i slušati što im osnivači govore. Miroslav Radman nije nikada okupljao suradnike koji slušaju i šute, inače ne bi imao u svijetu dvanaestak svojih đaka koji su ugledni profesori sa svojim laboratorijima i institutima. O kreativnom ambijentu i stvarnim slobodama u laboratoriju prof. Đikića ne želimo govoriti jer to nije u skladu sa našim izvornim duhovnim načelima.

Ukoliko prof. Radman uistinu želi osnovati svoj privatni institut može to učiniti bilo kada, no prije toga treba prekinuti Sporazum s Vladom RH i gradom Splitom o MedILS‐u, te sam plaćati prostor i troškove instituta, a ne uzimati novac građana RH za svoj privatni institut.

MedILS je od Grada Splita dobio financijsku potporu u vidu 700,000 kn namjenskih sredstava za stipendije, koja su naravno namjenski i trošena. Što se tiče ulaganja proračunskih sredstava RH, istina je da su znatna sredstva uložena u obnovu same zgrade, no izuzev toga iz državnog proračuna nisu ulagana nikakva dodatna financijska sredstva za MedILS. Ne vidimo u čemu bi bio grijeh da resorno ministarstvo MZOS ulaze u hrvatski institut izvrsnosti po međunarodnim kriterijima.

Na kraju, usprkos svim navedenim problemima želim istaknuti da je za Split i cijelu Hrvatsku nužno stvoriti međunarodno prepoznati, neprofitni znanstveni institut. Iako u dosadašnjem radu u MedILS‐u nismo uspjeli dostići te standarde nadam se da će se takav institut ipak ostvariti u Splitu.

‐ Prosjek impakt faktora publikacija je u MedILS‐u iznad 10 u usporedbi sa Odjelom za Biologiju Harvarda gdje iznosi 7.2 . Pridodamo li k tome i desetak znanstvenih radionica i ljetnih škola svake godine, značajnim dijelom zahvaljujući angažmanu i doprinosu prof. Đikića, zar to nisu itekako zadovoljavajući standardi za institut koji je još u povoju? Posebice usporedimo li sve sa početnim godinama instituta Rockefeller, Salk, pa čak i novog Janelia Farm Instituta Howard Hughes fondacije u kojeg je uloženo milijardu dolara, a kojima nitko, za razliku od MedILS‐a, nije podmetao noge.

‐ Ako se netko može opravdano tužiti na nešto to su mladi znanstvenici: (1) radi nedovoljne opreme, (2) radi nerazumljivih poteškoća u nabavci potrošnog materijala i transportu pokvarljivog biološkog materijala. To su pravi problemi. Ali rad se ipak odvija zahvaljujući mogućnosti da znanstvenici otputuju u matične laboratorije suvoditelja grupa u Europi i Amrici. Za to možemo zahvaliti velikodušnoj donaciji Croatia Airlines koja u teškoj situaciji nije otkazala donaciju avionskih karata, te gradu Splitu koji plaća stipendije. No, svaki mladi znanstvenik u MedILS‐u može posvjedočiti da im destruktivna atmosfera koju širi prof. Đikić teže pada od oskudice opremom.

ZAKLJUČAK:

Prof. Ivan Đikić je svojim ponašanjem, kreiranjem konflikata unutar instituta, te medijskim ispadima i širenjem neistina sustavno narušavao ugled MedILS‐a, prouzrokovao je odlaske mladih znanstvenika i ometao rad instituta.

Prof. Ivan Đikić je u početku svoga djelovanja dao veliki doprinos za institut i MedILS mu je na tome zahvalan, ali vrijeme je pokazalo da njegov karijeristički način shvaćanja znanosti prerasta okvire organizacije i mijenja filozofiju raa. Zbog toga svega prof. Đikić i sam je shvatio da ne može više biti dio MedILS‐a.

Stoga mu se ovim putem zahvaljujemo na suradnji i želimo mu sreću na daljnjim projektima.

Rad instituta je javan i transparentan, sve naše opće akte, ugovore sa pojedinim suradnicima i financijsku analizu trošenja sredstva MedILS je spreman dati na uvid.

Osnivači MedILS‐a:

Marija Alačević
____________________________
Miroslav Radman

Predsjednik Upravnog vijeća:
______________________
Branko Roglić