Upravo je žestoka konkurencija dovela do toga da se kvadrat razminiranog područja u ponudama spušta do, prema pirotehničarima cijene, od nešto više od dvije kune

'Još toliko kilometara kvadratnih treba očistiti od mina, a mi po tri mjeseca ne radimo', istaknuli su pirotehničari tijekom prosvjeda u Zagrebu.

Predsjednik Sindikata humanitarnog razminiranja Igor Vukorepa pokušao je kod potpredsjednice Vlade Đurđe Adlešič riješiti jedna od problema koji muči 300-tinjak pirotehničara u Hrvatskoj.

'Zahtjev je bio jedan jedini, a to je kontinuitet rada, da kapaciteti budu iskorišteni u potpunosti da ljudi rade cijeli radni tjedan i da dobiju punu plaću. Novca, kako nam je rečeno, ima, on nije problem. Problem je u nečem drugom, a to će se iskristalizirati tijekom idućeg tjedna', rekao je Vukorepa koji će se s Adlešič i predstavnicima Hrvatskog centra za razminiranje u utorak pokušati dogovoriti konkretne poteze. Ako do dogovora ne dođe, Vukorepa najavljuje novi prosvjed za sljedeći petak.

U Hrvatskoj su poslovi razminiranja privatizirani krajem 90-ih godina. Trenutačno je na tržištu 25 tvrtki koji se preko javnih natječaja bore za poslove razminiranja koje plaća Vlada. Zbog kompliciranog sustava natječaja, ali i međusobnih podmetanja poslodavaca, pirotehničari su po tri mjeseca bez posla te za to vrijeme dobivaju minimalac od 2.600 kuna.

Upravo je žestoka konkurencija dovela do toga da se kvadrat razminiranog područja u ponudama spušta do, prema pirotehničarima cijene, od nešto više od dvije kune. Koliko je taj iznos nizak pokazuje i podatak da košnja livade stoji pet kuna po metru kvadratnom, pojasnili su za tportal djelatnici tvrtke Reaseuro. Smatraju da bi minimalna cijena razminiranog kvadrata trebala biti 12 kuna.

'Minimalnom cijenom gubi se kvaliteta i sigurnost. Veći je rizik ako se mora brže i više raditi', požalili su se pirotehničari tvrtke Reasuro.
Lucija Bušić/tportal.hrPogledaj cijelu fotogaleriju

Plaća pirotehničara u prosjeku iznosi osam tisuća kuna mjesečno i nje rasla od 2001. Poslodavci im nisu isplatili ni božićnice niti regrese, a dnevnice dobivaju mjesecima nakon terena, umjesto prije.

Pirotehničari nisu zadovoljni, jer su im najnovijom vladinom mjerom štednje srezane povlaštene mirovine za deset posto. No, kažu, njihov je život, ionako dovoljno težak. Posao je izuzetno stresan, kažu da svi zapravo boluju od PTSP-ja, iako im bolest nije dijagnosticirana. Da jest, ne bi mogli raditi.

Nijedan od njihovih kolega nije izgubio život tijekom razminiranja. Jedan je ostao bez dva prsta. a u eksploziji je zaradio i geler u natkoljenici. Budući da su svi pirotehničari osigurani, i ovaj stradali dobio je odštetu: od 20 tisuća kuna! Kad se oporavio, vratio se na isti posao. Osim opreme, za sigurnost pirotehničara brine se i sanitetski tim s dvije medicinske sestre. Ni one nisu zadovoljne uvjetima u kojim rade.

U razminiranju pirotehničarima iz ove tvrtke pomažu dva belgijska ovčara: Rex i Danka. Oni s pirotehničarima obilaze minska područja diljem Hrvatske. Pirotehničari kažu kako je najmanje opasan teren onaj koji prvo obradi stroj za razminiranje. Takvih je terena najviše u Slavoniji. Najopasnija područja su okućnice, smetlišta i područja uz ceste.