Solarna jedra nikada neće u potpunosti zamijeniti konvencionalne raketne motore, no mogla bi imati važnu ulogu u određenim svemirskim misijama

Japanski su znanstvenici danas proslavili uspješno otvaranje solarnog jedra na svojoj svemirskoj jedrilici Ikaros.

Membrana površine 200 četvornih metara raširena je na malenoj letjelici u obliku diska koju je prošli mjesec u orbitu postavila raketa H-IIA.

Ikaros bi trebao demonstrirati putovanja na kojima bi se Sunčeva svjetlost koristila kao jednostavan pogonski motor. Znanstvenici već godinama planiraju izgradnju letjelica koje će se Sunčevim sustavom kretati bez kemijskog goriva, zahvaljujući potisku zračenja i solarnih vjetrova. Na taj će se način letjelice moći trajno ubrzavati bez potrebe za velikim spremnicima goriva.

 

Kontrolori misije ispitat će hoće li Ikaros ostvariti mjerljivo ubrzanje te koliko dobro će njegovim sustavima moći upravljati na njegovu putovanju. Postavljanje jedra započelo je 3. lipnja, na udaljenosti od sedam milijuna kilometara od Zemlje, a jučer je stigla potvrda da je ono uspješno dovršeno te da je membrana svojim solarnim ćelijama počela stvarati energiju.

Solarna jedra nikada neće u potpunosti zamijeniti konvencionalne raketne motore, no mogla bi imati važnu ulogu u određenim svemirskim misijama.

Louis Friedman iz Planetarnog društva, koje će krajem godine lansirati jednu manju svemirsku jedrilicu LightSail-1, rekao je za BBC nedavno da su one, dugoročno, budućnost međuplanetarnih putovanja: 'Kratkoročno ćemo pokušati razviti tehnologiju koja će nam omogućiti da lebdimo u međuplanetarnom prostoru na određenim točkama i obavljamo promatranja, primjerice, Sunca ili Zemljinog magnetnog polja, a potom i da letimo do drugih planeta bez uporabe goriva.'

Neki sateliti u Zemljinoj orbiti već koriste slična jedra kojima hvataju pritisak Sunca kako bi ostali na svojim putanjama. Time se štede značajne količine goriva, a trajanje određenih misija produžava se za mnogo mjeseci.

Otvaranje solarnog jedra u svemiru nije lak pothvat. Okrugli Ikaros je lansiran omotan u njega. Plan je bio da se otkopčaju četiri ugla membrane s teretom na krajevima i puste da se rašire centrifugalnom silom zahvaljujući rotaciji središnjeg modula. Kamera postavljena na sredini njegova oklopa pokazala je da je operacija uspješno obavljena. No japanski će znanstvenici sada morati dokazati da su u stanju kontrolirati ovu golemu membranu. Ako ona pokaže neke nestabilnosti, mogla bi se početi kriviti i gužvati te konačno upropastiti eksperiment.

Ikaros je kao dodatni putnik lansiran zajedno s japanskim Venerinim orbiterom Akatsukijem 21. svibnja iz Svemirskog centra Tenegashima. Akatsuki će u prosincu stići do Venere gdje će potražiti dokaze o postojanju munja i vulkanskih aktivnosti.