Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić je, ponesen neočekivano dobrim uspjehom akcije za referendum, predložio da se sindikati malo jače založe i u privatnom sektoru, u kom sindikatima često nije lako raditi

Najbrojnije sindikalne središnjice u zemlji održale su danas Drugi svesindikalni sabor na kojem su postigle dogovor o zajedničkom nastupanju pred vlastitim članstvom i javnošću.

U izjavi koju su čelnici Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske uputili članstvu i javnosti navodi se da će ti sindikati "nastupati i djelovati zajednički i dogovorno u duhu radničke solidarnosti i uzajamnog uvažavanja".

Koordinator akcije prikupljanja i predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević danas je pred oko tisuću sindikalaca iz cijele države rekao da je u prvih pet dana akcije prikupljeno već preko 62 posto potpisa te da akcija poprima razmjere "plebiscita građana koji jasno iskazuju nezadovoljstvo stanjem u društvu".

Vlada i poslodavci bi se trebali zabrinuti zbog činjenice da ljudi već danima po najgoroj vrućini ove godine stoje u redovima kako bi uvrstili svoje ime i potpis za referendum, rekao je Matijašević i poručio Vladi da napokon preuzme "odgovornost za postupke svog rada", a predsjedniku Josipoviću da potpiše opravdane zahtjeve radnika, jer će na taj način postupati u skladu sa svojim programom nove pravednosti.

Predsjedniku Sabora Luki Bebiću Matijašević je poručio da se ni u kom slučaju "ne usudi staviti na dnevni red Sabora" Vladin prijedlog izmjena Zakona o radu dok se prikupljaju potpisi za referendum.

Jednako oštar bio je i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, koji je poručio da se ljude koji daju svoj potpis za referendum ne može optuživati za izmanipuliranost. Poručio je i svima na čelu države da ne zaborave kako će isti ljudi koji sada daju potpise za referendum uskoro glasati na "redovnim ili prijevremenim izborima".

Veliko odobravanje publike dobili su sindikalni vođe, posebno predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske Ivan Tomac, koji je preporučio organiziranje općeg štrajka kojim bi se "nekompetentnoj Vladi, pohlepnim vlasnicima i bankarima i nesposobnim poslodavcima" poručilo da se moraju popraviti ili će biti svrgnuti. Ili bolje, ili dolje, poruka je koju je uputio.

Nimalo ugodno nisu prošli ministri Đuro Popijač i Božidar Kalmeta, kao ni bivši sindikalni čelnik, a sada zastupnik HDZ-a Boris Kunst, čija su izlaganja prekidana zvižducima.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić je, ponesen neočekivano dobrim uspjehom akcije za referendum, predložio da se sindikati malo jače založe i u privatnom sektoru, u kom sindikatima često nije lako raditi.

Sindikalni su predstavnici na saboru predstavili i šest rezolucija koje se odnose na kolektivne ugovore, radnosocijalno zakonodavstvo i socijalnu politiku, društvenu i gospodarsku odgovornost vlasti, društvenu odgovornost financijskog sustava, obrazovni sustav i tržište rada te na stanje i perspektive u javnom sektoru.

Osuđujući manjak političke i društvene odgovornosti, ali i odlučnosti političkog vrha da riješi goruća pitanja u državi i aktualnu gospodarsku krizu, sindikati inzistiraju na utvrđivanju, ali i sankcioniranju odgovornosti svih nositelja državne vlasti koji su dužni provoditi usvojene strategije i programe, a zahtijevaju i da se svi propisi primjenjuju na svakoga jednako.

Zatražili su i postizanje društvenog konsenzusa "o ciljevima za čije su postizanje potrebna odricanja pojedinih društvenih skupina", a zahtijevaju i uređenje čvrstih institucionalnih okvira "u kojima će ekonomski potencijal društva biti značajnije okrenut stvaranju novih vrijednosti".

Govoreći, pak, o spornim kolektivnim ugovorima, o kojima nisu uspjeli postići obostrano prihvatljiv dogovor s Vladom, sindikati navode da se oštro protive zakonodavnom okviru koji bi doveo do liberalizacije otkazivanja kolektivnih ugovora ili ograničavanja produžene primjene odredbi iz kolektivnih ugovora, kakav je predlagala Vlada. Sindikalni čelnici zahtijevaju i da država pokaže veću dozu socijalne i gospodarske odgovornosti te da donošenjem određenih zakonodavnih intervencija ne otežava položaj radnika kao suprotstavljene pregovaračke strane.