Ne računajući recesiju, koja je pomela planove mnogima, pa tako i vinarima, problem s plasmanom grožđa i vina svake je godine sve izraženiji

Pohvalni trend sadnje novih vinograda uz pomoć poticaja države i lokalnih samouprava ukazao je ovih dana u Ravnim kotarima na problem s plasmanom grožđa i vina. Ne računajući recesiju, koja je pomela planove mnogima, pa tako i vinarima, problem s plasmanom grožđa i vina svake je godine sve izraženiji, piše 'Slobodna Damacija '.

'U zadnjih pet godina je uz pomoć poticaja, što države, što Općine Stankovci, posađeno 180 tisuća loza. Tome treba pridodati i stare vinograde, pa onda dolazimo do toga da je grožđa svake godine sve više i da je problem plasirati ga. Degustacije vina iznjedrile su kvalitetna i vrhunska vina za koja također treba pronaći plasman.

Tragom toga smo lani pokušali spojiti vinare, ugostitelje i hotelijere s našeg područja, no taj problem nije ni približno riješen', kaže Željko Baradić, načelnik Općine Stankovci u kojoj se najčešće uzgajaju debit, maraština, plavina, babić, merlot i syrah.

Pada gradacija

Vinogradari sa šireg stankovačkog područja dovoze grožđe za otkup kraj Kašića, gdje čekaju na kamion šibenskog Vinoploda ili privatne nakupce koji dolaze po grožđe.

'Tribali ste doći prije nekoliko dana, pa biste vidili šta je žalost. Ljudima je znalo po tri tone grožđa stajati u vrićama i po tri dana. Grožđe bi već počelo gnjijati i vriti, a gradacija bi sa 18 ili 20 pala na samo 12 gradi. A problem je u tome što se grožđe plaća po gradima, odnosno jedinici za slador koji je najviši neposredno nakon branja. Kasnije opada' - kaže Andrija Marić iz Vukšića, koji ima 3 tisuće loza visokokvalitetne sorte babić.

On je čekao dva dana na otkup, pa je slador s 20 pao na 18 gradi. Uz cijenu od 45 lipa po gradu, za kilogram babića je dobivao 8 kuna, a mogao je i 9 da je grožđe odmah prodao. No, vinogradar iz Vukšića za sebe kaže da je odlično prošao jer je babić cijenjen, ali druge sorte, koje poput debita teško i dostižu 20 gradi, vlasnike nisu usrećile.

U vrijeme najveće ponude iz Šibenika je po grožđe dolazio jedan kamion od 11 tona dnevno, a bilo je grožđa i za četiri-pet kamiona. Grožđe je čekalo danima i padala mu je vrijednost, pa su Stankovčani za kilogram debita ili maraštine znali dobivati i samo 1,70 kuna. Jednome vinogradaru zbog sladora koji je pao ispod 12 gradi odbili su otkupiti grožđe, pa se našao u čudu gdje će s 8 tona grožđa.

Počupao čokote loze

'Nitko ne može kriviti šibensku vinariju zbog toga što je slala malo kamiona za otkup. U to vrijeme se grožđe otkupljivalo na sve strane. Osim toga, vinarija ima i svoje vinograde, pa joj i nije potriba da previše otkupljuje. Da nije Šibenčana, mogli bi sve baciti.

Nešto se manje proda privatnim nakupcima, ali to je zanemarivo. Problem sa otkupom grožđa i plasmanom vina teško će biti riješiti. Vidjeli smo jednog vinogradara iz Kašića kako je jutros provezao počupane čokote loze. On se odlučio riješiti vinograda' - kaže privatni nakupac iz Benkovca koji se nije želio predstavljati.

Mate Kutija iz Pristega kaže kako je za maraštinu bilo idealno da se pobere krajem rujna jer je tada grožđe doseglo maksimum. No, maraština se bere tek sada. On je 35 godina živio u Švicarskoj, a sada uzgaja 3 tisuće loza babića, plavine i debita.

'Debit osobito loše stoji. Za 16 gradi se dobije 18 lipa po kilogramu, a za 15 gradi samo 10 lipa. To je onda kunu i pol za kilogram grožđa. Kako će onda ljudi saditi vinograde i upuštati se u težak i rizičan posao kada tu nema računice', zaključuje Kutija, jedan od 30-ak vinogradara koje smo zatekli na otkupnom mjestu kraj Kašića.

SD/ezd