Vjeran Zuppa objašnjava odlazak pred zgrade političara potrebom da se stane blizu nekome kome to inače nismo u prilici, pri čemu je 'ulica-prozor' najveća blizina s koje se narod može obratiti gospodinu dr. Hebrangu i gospođi Kosor. 'Javna osoba mora računati s javnošću i njezinim javnim odgovorom. Ta javnost je danas dosta izgubljena u svemu što nam se događa.

Tu izgubljenost osjećam i ja kao pojedinac. Izgubljeni smo unutar ekonomske situacije, politike općenito, besparice, nedvojbene činjenice da su stranke učinile sve da nam se njihov oblik parlamentarizma zgadi i da nas ostave praktički bez političke solucije. Sigurno nisam desničar, očaj me hvata što, osim rutine glasanja, nemam nikakve lijepe misli o tome što radi i kako radi naša parlamentarna ljevica. Ja ću rutinski glasati za takvu jednu opciju jer još uvijek mislim nešto pozitivnije o njoj, ali siguran sam da ni tamo previše kruha nećemo vidjeti', kaže Zuppa.

Osudom verbalnog nasilja, u inicijalno smirivanje strasti uključio se predsjednik Ivo Josipović, koji je zaključio da 'nije bilo lijepo čuti uvrede na rodnoj osnovi i seksualne aluzije usmjerene prema premijerki'. Većina analitičara koji su za tportal komentirali razloge za zabrinutost razvojem događaja oko prosvjeda također osuđuje svaki oblik verbalnog nasilja, ali naglašava da seksizam nije među vodećim obilježjima aktualnog prosvjeda.

Nadežda Čačinović, filozofkinja i feministkinja, ne smatra da je rodni element u ovom slučaju posebno istaknut.

'Iako sam osjetljiva na verbalno nasilje i šovinizam razne vrste, koliko sam vidjela to nije osnova osude Jadranke Kosor: u prosvjedu se ne bi smjelo vikati ni 'Cigani' umjesto npr. lopovi', kaže Nadežda Čačinović, dodajući da ne osjeća neku neposrednu opasnost od populističkog nasilja, iako je to bila njezina prva reakcija one subote kada je sve počelo.

'No kako mi je posao više-manje to da navodim studente na jasno i neproturječno, dobro utemeljeno mišljenje, i dalje mi smeta zbrka parola. Izvaninstitucijsko prosvjedovanje ima dugu i važnu povijest i dovodi povremeno do pomaka. Nažalost, najteže je tamo gdje je najpotrebnije, u totalitarnim društvima gdje vlada strah: autoritarna i korumpirana društva nešto su lakša meta. Voljela bih da sve dobije i zadrži lakoću karnevalizacije i stalno upućivanje na to da je riječ o privremenom rješenju, a ne o nedomišljenom pozivanju na alternativni model upravljanja zajednicom, koji doista ne pokazuju u nekom stupnju domišljenosti', poručuje ta sveučilišna profesorica.

Teatrologinja i dramaturginja Mani Gotovac smatra da prosvjednici ne izriču nasilne upadice prema Jadranki Kosor kao ženi, već prema funkciji koju ona obnaša. 'Funkcija nema spolne karakteristike, funkcija nije ni muška ni ženska. Kada se jedna žena odluči da bude kraljica, da bude na čelu države, ona je time primila na sebe sve počasti i sve užase toga posla. Ne može Jadranka Kosor uživati u počastima, a odbijati užase u kojima se danas nalazi. Ne može biti muškarac kada je sve u redu, a biti žena kada stvari idu po zlu. Sanaderu smo zamjerali satove, a Jadranki Kosor broševe. Gdje su tu razlike?' pita Mani Gotovac.

'Prosvjeduju, čini mi se, ljudi svih struja, svih strana uvjerenja i bez uvjerenja. Nema tu političkih odrednica. Ili možda ima kod pojedinaca. Ali jednostavno prosvjeduju nesretni ljudi, siromašni, besciljni i razočarani. Traže ostavku Vlade i ostavku premijerke. Ona nije izabrana na demokratskim izborima. Nju nije izabrao narod. Pa možda i nije tako čudno što se ovim putem traži njezino odustajanje. Meni se osobno čini da bi najbolji izlaz u ovoj, za svih nas katastrofalnoj situaciji, bio hitno raspisivanje novih izbora', poručila je Mani Gotovac.

Novinarka i aktivistica Vesna Kesić u ovim prosvjedima ne vidi nikakvo 'ujedinjavanje ekstremne ljevice i desnice', upravo suprotno. 'Događaji su previše kompleksni da bi ih se dalo svesti na priručnu formulu – ekstremno ovo, ekstremno ono. Mislim da nitko u ovom momentu još ne može predvidjeti kako će sve završiti. Kao što kaže Hannah Arendt, učinak nekog političkog procesa možemo iščitati tek s određene distance, kad se pokažu politički ishodi', ističe Vesna Kesić. 'Ranih 90-ih mislili smo da idemo u demokraciju, a završili smo u autoritarnom nacionalizmu. Možda se upravo sada stvara i politički, za razliku od etničkog naroda', dodaje Vesna Kesić.

'Verbalno nasilje je prisutno, nemoguće je zamisliti ovako masovne prosvjede, dijelom motivirane akumuliranim bijesom i gnjevom, bez određene količine agresije i nasilja. No, i to je stvar percepcije, s obzirom na kontekst, mene puno više veseli to što artikulirane političke poruke – ma kakve bile - i duhovitost prevladavaju nad ostrašćenim i konfuznima, zasićenim simbolikom koja poziva na nasilje.

Činjenica je da je premijerka Kosor od početka izložena seksističkim aluzijama i to joj sigurno zagorčava život više nego što bi smjelo unutar civiliziranog političkog žargona, a dolazi i s lijeve i s desne strane spektra. Ali i na tom planu, u političkoj sferi, vrijede nešto drukčiji kriteriji – kao javna osoba i kao žena, morala je to očekivati, a ponekim svojim izjavama i sama je zazivala rodno obojene reakcije. Meni su se u početku sviđale njezine 'kuhinjske metafore', ali kako je politika koju Vlada vodi generalno loša i nije 'domaćinska', to joj se je počelo vraćati kao bumerang', dijagnosticira Vesna Kesić.

Nadežda Čačinović drži da se odlaženje pred privatne stanove protivi potrebi razlikovanja privatnoga i javnoga u političkom djelovanju (u smislu Hanne Arendt) te da bi bilo bolje ostati pri prosvjednoj akciji protiv institucija. Na tom tragu je i Vesna Kesić. 'Jedino što definitivno ne odobravam u ovim prosvjedima je odlazak pred kućna vrata bilo koga jer to unosi zastrašujuću nesigurnost i može proizvesti linčersku atmosferu', kaže Kesić. Protiv odlazaka pred kuće i stanove političara je i Mirjana Krizmanić, koja naglašava da se time, osim stanara, osobito uznemiruju i članovi obitelji prozivanih političara koji bi iz svega ovoga trebali biti izostavljeni.

Smatra da je pitanje vodstva i samozvanih vođa izuzetno važno, a kako su domaći mediji skloni personalizaciji, samozvani vođe izbijaju u prvi plan, iako se istodobno događa i nešto što bismo mogli nazvati samoorganiziranjem i direktnom demokracijom, odnosno stvar vodi 'kolektivna pamet' (ne nužno intelektualci). 'To je, međutim, teško snimiti kamerom, pa javnost ima slab uvid u sve nijanse ovih prosvjede.

Moguće je da će se nekoliko nabildanih, nasilju sklonih desničara nametnuti kao vođe – oni to rade argumentima kojima nema prigovora, to jest silom. Vjerujem da će se onda veliki dio prosvjednika odvojiti i krenuti nekim drugim putem. Ako, međutim, dođe do pravog nasilja, biti će najvažnije kako će se ponašati policija i politika', zaključuje Vesna Kesić.

Psihologinja Mirjana Krizmanić ističe da je puno veći problem od 'uvreda' Jadranke Kosor činjenica da u Hrvatskoj ne postoji potpuna ravnopravnost žena, pa tako žene za isti posao još uvijek primaju niže plaće od muškaraca.

'Inače, ne mislim da se prema premijerki seksistički odnose. Njezina primjedba 'gdje je sad Sarnavka' je pretjerana. Mislim da je ženske organizacije ne bi trebale posebno štititi, nije naglasak na tome. No ona je ugrožena zato što ne radi kako treba, a ne zato što je žena. Nju treba štiti od jaja i paradajza, pa i od svih vrsta uvreda, ali nemojmo odvući stvari od biti – neka kaže datum izbora, pa će biti mir', poručuje Mirjana Krizmanić.

Inače, ova psihologinja smatra da je upravo silaženje na razinu uvreda nedostatak aktualnih demonstracija, jer su i uvrede oblik nasilja, pri čemu neke od uvreda upućenih Jadranki Kosor uistinu jesu vulgarne, prostačke i uvredljive. 'Zato bi bilo dobro da se prosvjednici jasnije usmjere na ono što žele postići, a ne na buku i galamu. Prosvjedi su kaotični jer se ne profiliraju jedna ili dvije temeljne ideje, čemu pridonosi i to što ima prosvjednika svih orijentacija, od onih koji idu samo vikati, do onih koji hoće sebe istaknuti', smatra Mirjana Krizmanić.

Vjeran Zuppa, dramaturg i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, podsjeća da je fašizam prema ženi i ženskom tijelu imao specifičan odnos – žensko tijelo je bilo tim vrednije što je više imalo oblik muškog tijela. Seksizam je oblik muškog fašizma, pa je nažalost potpuno logično da se u tzv. glasu naroda – uz sve ostale glasove fašizma, nacizma, falšeg patriotizma i raznih prijetnji – probijaju i seksističke izjave. No…

'Ako što imamo zamjeriti gospođi Kosor, a ja bih sigurno imao štošta, onda se to može odnositi na njezin subjekt predsjednice Vlade, koji ovdje ima neutralnu karakteristiku. On je 'ono', srednjeg roda, nije ni muški ni ženski, nego je funkcija', kaže Zuppa. Nije ljubitelj organizacije B.a.b.e., no zbog same kvalitete njihovog diskursa i nastupa, čudno mu je što je gospođa predsjednica našla za shodno da je one štite .'Nju može štititi samo njezin nastup i vrijednost. To što joj se događa od klipana razne provenijencije ne da se spriječiti, a teško da će se za našeg života i izliječiti kao oblik civilnog ponašanja', smatra Zuppa.

Prema njegovom mišljenju, rizično je predviđati razvoj ovog javnog protestiranja jer se unutar ovakvih događaja uvijek može nešto neugodno dogoditi, što zna bitno preokrenuti svrhu i cilj protesta, koji nakon onih ružnih slika s početka (sukobi s policijom) dobivaju puno civilniji sadržaj. 'Momentalno, dramaturgija prosvjedovanja na način tzv. šetnje kroz grad nešto je što u sebi, uz, naravno, akt pritiska, posjeduje i stanoviti duhoviti odmak od uobičajenog tipa prosvjeda. Govoreći o samome trenutku u kojemu se nalazimo, meni se prosvjedi dopadaju i čini mi se da imaju svoju svrhu', primjećuje Zuppa.

Što se pak tiče pitanja o ujedinjavaju krajnje ljevice i desnice, Zuppa ne vidi to na način stvaranja nacionalsocijalističke ili nacističke kombinacije jer mu je to potpuno nevjerojatno imajući u vidu naše krajnje desničare i ljevičare. 'To su ti pričini, može nam se pričiniti da dolazi do takve simbioze, zato što svatko kriči sa svoje pozicije, a sve se stapa u jedinstveni glas protesta', objašnjava Zuppa.

U potpunosti se slaže sa stavom predsjednika Josipovića da bi trebalo što prije odrediti datum izbora i razdvojiti izbore od referenduma, kako potonji ne bi bio oblik politizacije izbora u prilog bilo kome. No vladajuća većina u Saboru teško će na to pristati, smatra Zuppa, jer primitak Hrvatske u EU je još jedino što je ostalo Vladi kao pozitivni aspekt njezinih dosadašnjih neuspjeha.