Naša je ideja bila ukloniti sve što ne valja i što predstavlja višak, a palme su, nažalost, bile dio toga. Pokušali smo napraviti što manje intervencija, kako bi Trg sam 'zaživio', odnosno, kako bi se stvorila potrebna 'praznina', a oživjet će ga građani, tvrdi Alen Kostrenčić

U organizaciji Društva arhitekata Zadar, u Gradskoj knjižnici Zadar svoj su rad predstavili Alan Kostrenčić i Aleksandra Krebel, autorski tim koji je za projekt uređenja Poljane Šime Budinića i Trg Petra Zoranića pobjedio na natječaju.

Radovi traju već oko dva mjeseca, a Zadranima će ostati u sjećanju njihov početak, kada se postavilo pitanje o potrebi uklanjanja palmi. U svom se izlaganju Kostrenčić uvjerljivo izjasnio.

'Prilika za dolazak i rad u Zadru za nas je imala određenu emotivnu napetost. Vodimo se prema rečenici Johna Cagea: svijet ne treba mijenjati, treba ga voljeti.

Naša je ideja bila ukloniti sve što ne valja i što predstavlja višak, a palme su, nažalost, bile dio toga.

Pokušali smo napraviti što manje intervencija, kako bi Trg sam 'zaživio', odnosno, kako bi se stvorila potrebna 'praznina', a oživjet će ga građani'.

Uz isječke iz filma 'Izgubljeni u prijevodu', Kostrenčić je iznio pregled nekoliko projekata, kao što su oni u Istri ili Mariji Bistrici. Arhitekti zanima specifičnost prostora, a ne spektakularnost. Sasvim nove kontekste stvara 'običan život' unutar samog arhitektonskog rada.

'Naša je težnja u arhitekturi imati suučesnike', kazao je Kostrenčić. 'Zanima nas onaj moment koji nastaje u percepciji arhitekture, na koji način možemo pretvoriti prostor u mjesto ugodno za boravak. Kada smo prezentirali našu ideju za Trg Petra Zoranića i Poljanu Šime Budinića, javili su se oni koji su se pitali hoćemo li stvoriti 'praznu ledinu'.

Treba kazati kako arhitekti nisu tu da izmišljaju zabavu, nego da stvore uvijete da bi ta zabava bila moguća', zaključio je Kostrenčić.