Primjer Japana uči nas da su i najcrnje prognoze uvijek moguće. Nema većih znalaca u svijetu o potresima od Amerikanaca i Japanaca, a opet se Japanu dogodila katastrofa

U organizaciji Matice Zadrana, jučer je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru održano predavanje pod nazivom 'Što Zadrani moraju znati o potresima?' Predavač Josip Habuš, dipl. ing. geologije iz Zadra, u svom nam je izlaganju objasnio nastanak potresa, njegove manifestacije u povijesti (svijeta i Hrvatske), uzroke i posljedice potresa, uputio nas je u to kako se ponašati za vrijeme i nakon potresa.

Na kraju je publika pogledala i jedan vrlo zanimljiv dokumentarni film u kojem se također objasnilo mnogo toga vezano uz nastanak potresa, njihove manifestacije kroz povijest te istraživanja vezana uz njih.

'Večerašnjim predavanjem nismo vas imali namjeru preplašiti niti na bilo koji način izazvati zlu sudbinu', započeo je uvodnu riječ predsjednik Matice Zadrana Ivan Babić te nastavio, 'ali smatrali smo da nam ovakvo predavanje može biti od velike pomoći ukoliko se jednog dana ipak nađemo u situaciji da naše područje pogodi potres.'

Što su potresi i kako nastaju?

Potres je endogeni proces do kojeg dolazi uslijed pomicanja tektonskih ploča, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike količine energije, započeo je Habuš svoje predavanje. Jačina potresa ovisi o više čimbenika kao što su građa Zemljine kore, količina oslobođene energije, dubina hipocentra, udaljenost epicentra. Njegov učinak može se iskazati pomoću Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice koja ima 12 stupnjeva, a temelji se na razornosti i posljedicama potresa. Postoji i Richterova ljestvica koja ima magnitudu od 0 do 9 i temelji se na mjerenju energije oslobođene prilikom potresa.

Potresi spadaju među najsnažnije i najrazornije zemaljske prirodne pojave. Oni najsnažniji znaju biti i do 10.000 puta jači od atomske bombe bačene na Hirošimu 1941. godine. Većina potresa traje svega nekoliko sekundi, ali neki se znaju produžiti i čitavu minutu, pa i više. Tako je, primjerice, potres u San Franciscu godine 1906. potrajao 40 sekundi, dok se za vrijeme potresa koji je 1964. pogodio Aljasku, tlo treslo preko sedam minuta, šokirao je publiku informacijom Josip Habuš.

Česta je pojava da nakon glavnog potresa uslijedi nekoliko naknadnih udara ili odjeka (svaki sljedeći slabiji od prethodnog). Iako su slabiji i oni mogu izazvati velike štete. Kad se potresi dogode u podmorju, onda je velika vjerojatnost da će nastati i golemi morski valovi zvani tsunamiji koji se rasprostiru morem brzinom i do 800 km/h. No, čim se primaknu obali, brzina im se smanjuje, ali visina raste, more se povlači i nedugo nakon toga vraća u nizu golemih valova i uništava sve što mu se nađe na putu.

Iako je Zemlja u stalnom previranju, istinski katastrofalni potresi su rijetkost. Seizmolozi svake godine zabilježe više od 500.000 potresa - što bi značilo otprilike jedan potres u minuti. Većina njih prolazi neopaženo te ih detektiraju samo seizmolozi i seizmografi.

Kad se dogodi potres, potresne vibracije šire se od žarišta (mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje) na sve strane progresivnim elastičnim valovima (primarni ili "P" valovi - uzrokuju gibanje tla naprijed-natrag u smjeru prostiranja vala, sekundarni ili "S" valovi - od kojih se tlo trese u smjeru okomitom na smjer prostiranja vala i površinski - izazivaju nabiranje tla i povećavaju učinke "S" i "P" valova). Potres je najjači u epicentru (mjesto na površini Zemlje neposredno iznad žarišta) i u njegovoj najbližoj okolici, objasnio je Habuš.
Potresna područja.

Potres se može dogoditi gdje god se stijene pomiču duž pukotina, ali se većina velikih potresa ipak zbiva u točno određenim zonama. Potresi su posebno česti u vulkanskim područjima, primjerice u "vatrenom prstenu" oko Tihog oceana. Zemljina litosfera podijeljena je u 8 tektonskih ploča koje plutaju na žitkom unutrašnjem Zemljinom sloju zvanom astenosfera. Neprekidni dinamički procesi u tom dijelu Zemlje dovode do stalnog gibanja ploča (mogu razmicati, sudarati se ili strugati jedna o drugu). Kad napon trenja između ploča premaši njihovu čvrstoću, dolazi do naglog udarnog proklizavanja (potresa) kad se ploče napokon pokrenu.

Znanstvenici pokušavaju otkriti kako bi se, ako se već ne može spriječiti ili predvidjeti, moglo smanjiti razorno djelovanje potresa. Neki vjeruju da bi se naponi u stijenama, koji dovode do potresa, mogli smanjiti umjetnim izazivanjem manjih potresa pomoću eksploziva ili ubrizgavanjem tekućine u rasjedne pukotine.
Da bi se smanjila šteta od potresa najbolje bi, u idealnom slučaju, bilo iseliti ljude iz potresnih zona. To, međutim, zbog porasta Zemljinog pučanstva nije moguće provesti. Procjenjuje se da će 2035. više od 600 milijuna ljudi živjeti u gradovima udaljenim manje od 200 kilometara od potresnih epicentara.

Projektanti sve više istražuju zgrade otporne na potres. U potresu najviše ljudi strada od otpalih dijelova zgrada. Da bi se to spriječilo, potrebno je projektirati zgrade bez teških dijelova, a kuće i uredske zgrade bi se trebale graditi na posebnim temeljima koji će smanjiti njihovo njihanje.

Hrvatska se nalazi na vrlo aktivnom tektonskom području na kojem su se u posljednjih stotinjak godina dogodili deseci razornih potresa, objasnio nam je Habuš. 'Prema seizmološkim podacima, Balkan svake minute udari mali potres. Najaktivnija područja u Hrvatskoj protežu se od Senja do Rijeke te područja u blizini Zadra, Dubrovnika, Stona, a u unutrašnjosti Zagreba', rekao je Habuš.

Odgovore na pitanja gdje će se dogoditi potres i koje će jakosti biti, zasad svjetska seizmologija ne može dati. Potresi se stvaraju i 'pripremaju' duboko u unutrašnjosti Zemlje, tisućama i milijunima godina, što u geološkom smislu vremena nije ništa, pa je nemoguće reći kada će udariti. Uzduž Sredozemlja se dodiruju euroazijska i afrička ploča, tektonski fenomen koji je glavni uzročnik potresa i vulkanizma. U Hrvatskoj se manji dio jadranske ploče podvlači pod Dinaride, u podzemlju zbog tog pomicanja nastaju napetosti koje, kad naglo popuste, uzrokuju potrese. 'Čitav Balkan mogao bi uskoro biti pogođen razornim potresima jačine i do sedam stupnjeva po Richterovoj ljestvici, a jadransko priobalje čak i snažnim tsunamijem', kaže Habuš.

Svaki je scenarij moguć, objasnio nam je Josip Habuš, s obzirom na to da se geologija Zemlje neprestano mijenja, a jedan od najvažnijih faktora brže promjene u proteklih šezdesetak godina je globalna promjena klime, odnosno čovjekov utjecaj na zagađenje Zemlje.

Potresi i zadarsko područje

Ono što je posebno zaintrigiralo publiku sinoćnjeg predavanja jest činjenica da je Zadar sa svojom okolicom također jedan od mnogih seizmičko aktivnih područja na kojima se također može dogoditi razoran potres. 'Kada se govori o potresima, osim suhoparne teorije o rušenju objekata i psihološkog efekta koje uzrokuju, kod razornog potresa koji je moguć na području Zadra, ne samo da bi došlo do rušenja objekata, već bi se dogodilo i pucanje plinskih instalacija i cjevovoda ( pošto se grad uključuje u plinofikaciju).'

'Velika posljedica toga je razoran požar koji zasigurno povećava opseg moguće štete na zadarskom području. Zatim, moguće je i klizanje terena te ozbiljni poremećaji u režimu podzemnih voda. Ako razorni potres pogodi zadarsko područje, moglo bi se dogoditi oštećenje i rušenje do 50 posto objekata. Ali to je sve u slučaju maksimuma, dakle najgore moguće varijante potresa', objasnio je Habuš.

Moglo bi doći i do likvefakcije - fenomena kod kojeg se čvrstoća i stabilnost tla smanjuje pod utjecajem potresa ili nekog drugog dinamičkog opterećenja. Habuš je spomenuo i mogućnost pojave tsunamija, ali samo na jugu Jadrana i to ukoliko se dogodi maksimum intenziteta potresa u podmorju. Najveći razlog tome je dubina Jadrana koja je između Dubrovnika i Crne Gore najveća.

Jedne od najvećih opasnosti koje nam prijete, i u slučaju potresa i bilo kakvog kvara, jesu nuklearne elektrane u našoj blizini (npr. Krško).'Primjer Japana uči nas da su i najcrnje prognoze uvijek moguće. Nema većih znalaca u svijetu o potresima od Amerikanaca i Japanaca, a opet, Japanu se dogodila katastrofa. Uza svu njihovu tehnologiju, znanje, odgovornosti i disciplinu, pogriješili su u određenim proračunima. Mi imamo jako kvalitetne seizmologe, geologe, geofizičare, ali svi se vole 'petljati' u tuđe poslove i nažalost, zove ih se kada je već prekasno', poručio nam je Habuš.
Samo bez panike - treba ostati priseban

Što napraviti za vrijeme i nakon potresa?

Iako potres nije moguće predvidjeti niti izbjeći, postoji nekolicina korisnih savjeta kojih u slučaju potresa treba biti svjestan, poručio nam je Habuš. Neki od savjeta su sljedeći: u svom domu treba odrediti jedno sigurno mjesto (u što je moguće većoj prostoriji) i s vremena na vrijeme ga se prisjetiti. Morate znati gdje je glavna sklopka za struju, glavni ventili za plin i vodu te kako se zatvaraju, nadohvat ruke neka vam bude spremna ručna baterija, radio i torba za prvu pomoć.

Što se tiče postupaka u vrijeme potresa, najvažnije je sačuvati prisebnost i ne paničariti. Ukoliko se pri prvim podrhtavanjima zateknete u nižim prostorijama, potrebno je izaći iz njih na slobodan prostor - udaljite se od stabala, uličnih svjetiljki, električnih kablova i građevina.

Ukoliko se nalazite na višim katovima, sklonite se pored nosivih zidova, pod okvire vrata, u unutrašnji kut prostorije ili ispod stola. Važno je odmaknuti se što dalje od staklenih površina i pregradnih zidova te ne upotrebljavati šibice i otvorenu vatru. Ako se za vrijeme potresa slučajno nađete u automobilu, nemojte se zaustavljati na i ispod mosta, podvožnjaka, električnih kablova ili u tunelima. Najbolje bi bilo zaustaviti se na otvorenom prostoru i ostati u automobilu.

Nakon potresa, najbolje bi bilo učiniti sljedeće: u što kraćem vremenu napustite prostorije i sa sobom uzmite najvažnije stvari. Nikako se ne spuštajte dizalom prilikom napuštanja građevine jer ukoliko se dogodi još jedan potres, dizalo će propasti. Morate isključiti električnu struju na glavnoj sklopci i zatvoriti plin i vodu na glavnom ventilu.