Bivši direktor Tankerske plovidbe tvrdi da su političari izvlačili silan novac iz 'moćnog' zadarskog poduzeća

'Nakon mog odlaska iz “Tankerske plovidbe” naglo su uspostavljeni vrlo prisni odnosi između kompanije i HDZ-a. Dva broda koje je “Tankerska plovidba” u Splitu ugovorila na 51 milijun dolara za svakoga, na koncu su plaćeni svaki po 59 milijuna dolara', piše slobodnadalmacija.hr

Pretpostavljam da je nova cijena dogovorena u trokutu Sanader−Kalmeta−”Tankerska plovidba”, a zauzvrat je “Tankerska plovidba” dobila predstavnika u Upravi Hajduka. Tada sam, u prosincu 2005., poslao pismo direktoru Ivi Mustaću u kojemu sam mu napisao da se čuva političara jer su vješti u kupovanju svojeg socijalnog mira tuđim novcem.

Međutim, slijedili su poslovi na području Rijeke s “3. majem” i “Lencom”, a to su apsolutno politički poslovi dogovoreni s vrhom HDZ-a − kaže Stanko Banić, bivši direktor “Tankerske plovidbe”, tvrtke oko koje se, u Sanaderovo doba, plelo mnogo zagonetnih i sumnjivih političko-poslovnih aranžmana.

− Nema to nikakve veze sa stvarnošću! Odgovorno tvrdim da lokalna politika nikada nije vršila nikakav pritisak na “Tankersku plovidbu” i njihove poslovne odluke, pa tako ni za ovu o poslovima u Rijeci. Što se cijene brodova tiče, o tome ne znam ništa: ni o kojim je brodovima riječ ni o cijeni koju je “Tankerska” dogovorila ili platila. O tome treba pitati “Tankersku”, a ne mene − opovrgava sve Banićeve optužbe ministar Božidar Kalmeta.

Izgradnja tankera “Alan Veliki” i “Hrvatska” za zadarsku “Tankersku plovidbu”, čija je cijena sporna, kako to tvrdi Stanko Banić, nekadašnji direktor te moćne zadarske kompanije, ugovorena je 2000. godine s “Brodosplitom”, koji je tada predvodio danas pokojni predsjednik Uprave Vinko Rosić.“Alan Veliki” predan je brodovlasniku u siječnju 2005. godine, kad je splitskim škverom upravljao Predrag Čudina, dok je “Hrvatska” isporučena sredinom lipnja iste godine, a tada je na čelu brodogradilišta već dva mjeseca bio Goran Vukasović.

Je li i u kojem razdoblju “napumpana” pojedinačna cijena brodova s 51 na 59 milijuna dolara, kako navodi Banić, za sada nije poznato, ali praksa govori da se ugovorena cijena broda može izmijeniti pri isplati posljednje rate koja je vezana uz primopredaju novogradnje.

Naime, kompanija naručitelj ugovara isplatu vrijednosti broda u nekoliko rata, koje se najčešće isplaćuju brodogradilištu prilikom narudžbe materijala, porinuća i u razdoblju primopredaje, kad se posebnim dodacima ugovora može mijenjati konačna cijena broda u skladu sa stanjem na tržištu novogradnji i čelika, te ovisno o valutnim razlikama.

No, nije se, navodno, cijenu “napumpavalo” samo pri kupnji brodova, nego i u drugim poslovima u koje je bila uključena zadarska “Tankerska plovidba”.

− Prije šest godina ta je stožerna zadarska tvrtka bila zainteresirana za kupnju brodogradilišta u Lamjani, a u pregovorima s bankom koja je tada bila vlasnik već su bili poznati svi detalji i određena cijena. Tada su pregovarači banke zatražili milijun dolara u gotovini za sebe, a predstavnici te tvrtke ustali su i napustili pregovore pitajući se zašto bi kriminalcima dali toliki novac. Ovo znaju mnogi u Zadru, ali ih je strah, a mi nemamo što izgubiti − izjavio je Mario Košta, sindikalni povjerenik brodogradilišta “Nauta Lamjana” na otoku Ugljanu

Tim povodom pravni zastupnik SSSH Vedran Uranija pozvao je državnog odvjetnika Mladena Bajića da istraži mogući privatizacijski kriminal. Svi radnici “Naute Lamjane” stupili su u opći štrajk jer nisu dobili plaće za veljaču i ožujak, pregovori s Upravom nisu urodili plodom, a Košta je podsjetio i na čudnu privatizacijsku priču brodogradilišta u Lamjani.

− Za jednu kunu kupio nas je Walter Wolf s generalom Zagorcem kao tihim partnerom, a kad je otišao iz “Lamjane”, isplaćeno mu je šest milijuna kuna u dvije tranše! Uspješna tvornica dizalica premještena je u Sloveniju, a kad je teren očišćen, pojavio se britanski fond “Jupiter Adria”. Prvo dolazi do prenamjene zemljišta u turističko, planira se gradnja apartmana i marine, a radnici i njihova sudbina postaju kolateralne žrtve zadarske politike kojoj su važnija Potemkinova sela, kao Pozdrav Suncu ili Morske orgulje, nego naša radna mjesta. Što sada reći ovim radnicima koji nemaju plaću? Odvesti ih na Pozdrav Suncu da se slikaju? − zapitao je Košta.

Brodogradilišni sindikalac potom je rekao da je Ivo Sanader poslao jedan kanader u Grčku u vrijeme tragedije na Kornatima samo radi skupljanja “europskih punata”. Jednako tako, “stožerna zadarska tvrtka“ je pod pritiskom Sanadera i lokalne politike svoj kapital ulagala u spašavanje radnih mjesta u Rijeci, i to samo da bi HDZ i na tom području dobio koji mandat više.

− U Zadru ionako HDZ stalno pobjeđuje i osvaja najveći broj mandata, nama su dobre i staklene perle − rekao je Košta.

Radnici traže da se britanskoj tvrtki “Jupiter Adria” oduzme 32-godišnja koncesija jer im nisu isplaćene plaće. Riječ je o samo 200.000 eura, oni to mogu isplatiti, ali ne žele, žele nas otjerati i na 160.000 kvadrata atraktivnog zemljišta u miru se baviti turizmom, smatraju radnici želeći pod svaku cijenu zadržati brodogradilište te remont brodova i platformi kao njegovu temeljnu djelatnost.
Osjećajući se izdanima od lokalne politike, radnici su odgovornost za svoju sudbinu usmjerili i na Općinu Kali i Zadarsku županiju, jer su pokrenuli i prihvatili spornu prenamjenu zemljišta i stvaranje turističkih zona, a da u županiji mnogi ni ne znaju gdje je Lamjana.

Za komentar navodnih pregovora između “Tankerske plovidbe” i Hypo banke o kupnji brodogradilišta zamolili smo i direktora “Tankerske plovidbe” Ivu Mustaća.

− Ništa o tome ne znam, a to znači da se nešto takvo nije ni moglo dogoditi, jer bih ja kao direktor to morao znati! Točno je da smo mi u kući razmišljali o kupnji brodogradilišta, ali došli smo do zaključka da se ne bi isplatilo ući u taj posao, pa smo odustali. Dakle, nismo došli ni blizu konkretnih razgovora, a najmanje s bankom − izjavio nam je Ive Mustać.

Komentirajući tvrdnje da je “Tankerska” po nalogu HDZ-a, Ive Sanadera i lokalnih HDZ-ovih ljudi investirala u Rijeku i “Viktor Lenac”, Mustać kaže:

− Ni s Ivom Sanaderom ni s bilo kim iz HDZ-a ili politike nikad o tome nisam razgovarao, a insinuacije nas ne zanimaju jer je politika jako daleko od “Tankerske”! Ulazak u “Lenac” čista je ekonomska odluka i posljedica naše procjene da je to jak poslovni potez jer nam je trebala remontna baza. “Lenac” je bio i opet će biti svjetska kompanija. E, kad bi netko to mogao reći i za brodogradilište “Nauta Lamjana”.