Mnogo ljudi u Hrvatskoj komentiralo je presudu generalima, no malo ih ju je zapravo pročitalo, komentirao je odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić. Za Index je izdvojio nekoliko stavki koje smatra bitnima za razumijevanje same presude, ali i najave žalbe koju je obrana sinoć podnijela Haškom sudu:

- Raspravno vijeće je zaključilo da hrvatski vojni i politički vrh nije namjeravao dopustiti zločine poput spaljivanja, pljačke, ubijanja, nečovječnog postupanja, itd.

- Hrvatske državne institucije (MUP, Vojna policija, DORH, sudstvo, HV) nisu imale politiku da ne istražuje zločine.

- Raspravno vijeće nije osudilo generala Gotovinu za zapovjednu odgovornost (što je u suprotnosti s mnogim netočnim izjavama u hrvatskim medijima).

- Raspravno vijeće je zaključilo da su transkripti sa sastanka na Brijunima, kao i Gotovinina naredba za napad u Oluji dvosmisleni te da Raspravno vijeće treba vidjeti rezultate operacije Oluja kako bi utvrdilo je li bilo udruženog zločinačkog pothvata, kao i jesu li brijunski sastanak i Gotovinina naredba za napad bili protuzakoniti.

- Raspravno vijeće je odlučilo i da će odrediti je li topničko granatiranje bilo neselektivno tako što će odrediti je li granata pala na više od 200 metara udaljenosti od vojnog cilja. Obrana se žali na ovu metodologiju jer ista nikada nije raspravljena tijekom suđenja. Proučite li transkripte sa suđenja, nećete pronaći da se igdje spominje "200 metara" kao granica za artiljerijske i raketne sustave koje je koristio HV. Zapravo, stav Tužiteljstva bio je da je raspon pogreške bio 400 metara.

- Koristeći se "200-metarskim pravilom", Raspravno vijeće je pronašlo 50 granata u Kninu koje su pale na udaljenosti većoj od 200 metara od vojnog cilja, 11 u Benkovcu, dvije u Obrovcu i dvije u Gračacu. Radi se o 65 granata od njih 1205 ispaljenih na to područje, odnosno o pet posto ispaljenih granata izvan graničnog područja. Prema izračunima Raspravnog vijeća, 95 posto topničkih granata ispaljeno je na vojne ciljeve. Da se Raspravno vijeće vodilo stavom Tužiteljstva o 400-metarskom rasponu, broj granata ispaljenih na nevojne ciljeve bio bi 13, odnosno jedan posto granata.

- Raspravno vijeće nije pronašlo čvrst dokaz da je ijedna osoba ubijena ili ozlijeđena u prekomjernom granatiranju u Oluji.

- Ipak, Pretresno vijeće na temelju 65 granata zaključuje da je bilo neselektivnog granatiranja, te da je tih 65 granata bilo primarni i direktni uzrok odlaska 20.000 Srba iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. Obrana se žali na ovaj zaključak jer nijedan Srbin nije svjedočio da je napustio te gradove zbog neselektivnog granatiranja.

- Zbog pronalaska 65 granata koje su pale izvan granice od 200 metara udaljenosti od vojnog cilja, Raspravno vijeće je zaključilo kako je brijunski sastanak sigurno bio sastanak udruženog zločinačkog pothvata te da su Gotovinine naredbe bile njezin dio.

- Raspravno vijeće je zaključilo da iako je hrvatsko političko i vojno vodstvo bilo protiv takvih zločina, da je Gotovina kriv za ove zločine, kao i da su ubojstva, paljenja, pljačke i ostalo "prirodna i predvidiva posljedica" zločinačkog plana da se topničkim napadima Srbi natjeraju na odlazak. Raspravno vijeće je zaključilo i da zbog toga što je Gotovina znao da Srbi odlaze pod topničkom paljbom, da je trebao znati da će neki Srbi ostati u "Krajini" te da je zbog toga trebao znati da će biti prilika za zločine, zbog čega su isti bili "prirodne i predvidive posljedice" zločinačkog plana progona Srba uz pomoć topničkog granatiranja.

Prema tome, zaključuje Mišetić, "imamo mnogo mjesta za žalbe, no temelj presude je neselektivno granatiranje, i ako toga nema, onda nema ni zločinačkog pothvata koji je dogovoren na Brijunima, a slijedom toga nema ni "prirodnih i predvidivih posljedica neselektivnog granatiranja", što generala Gotovinu oslobađa zločina ubojstva, pljačke, bezobzirnog razaranja, nehumanih postupaka".