Događaji

Zovu je Fikus "Carica" - kraljica voćaka

Željko Prgomet: Ekološki proizvod zahtijeva malo mudrosti da bi lakše pronašao put do srca potrošača

Željko Prgomet: Ekološki proizvod zahtijeva malo mudrosti da bi lakše pronašao put do srca potrošača

"Smokve obnavljaju. Osnažuju mlade, a starima održavaju zdravlje i brišu bore da izgledaju mlađe." (Plinije Stariji)

U Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar jučer je održano vrlo zanimljivo predavanje koje je ujedno označilo početak 4. festivala smokava u Zadru.

Glavnu riječ imali su prvi i jedini doktor znanosti na području smokvarstva u Hrvatskoj, Željko Prgomet, koji je održao predavanje o smokvi i smokvarstvu i inženjerke iz nadzorne stanice "Biotechnicon" Split, Karmen Tomić i Lini Miletić , koje su održale predavanje o ekološkom nadzoru i certifikaciji.

Željko Prgomet odlučio je posjetiti Zadar i zadarske uzgajivače smokava iz jednog važnog razloga, a to je ekološki pristup uzgoja smokava. Naime, Zadarska će županija uskoro započeti sa sadnjom smokava na većim površinama, možda i do 100-tinjak hektara. S obzirom na važnost tog postupka za smokvarstvo u Hrvatskoj, Željko je svojim znanjem i iskustvom odlučio pomoći svim uzgajivačima smokava da prije nego krenu u tako velike pothvate, saznaju osnovne informacije. Također, uputio je uzgajivače na sve ono što ih očekuje i na što bi trebali obratiti pozornost da ne naprave greške koje bi mogle biti pogubne za njihove kulture.

Smokve pripadaju u najstarije kultivirane voćke. Stablo smokve našlo se u Rajskom vrtu. Spominju se u Babilonskim spisima, a Sumerani su 2900 g.pr.Kr. smokve koristili u ljekovite svrhe. Smokva je bila omiljeno voće Kleopatre, atletičara na Olimpijadi jer su ih dijelili kao medalje. Plod smokve čini prema unutra uvijeni cvijet, a pravi su plod sjemenke. Na Mediteranu su smokve došle iz Indije preko Turske.

„Zadarska županija ima jako velike predispozicije za uzgoj smokava u smislu klime, tla i reljefa, ali i smislu površina koje će se prenamijenit iz šumskog zemljišta u poljoprivredno. Sad kada su se stvorili uvjeti za prenamjenu i sadnju, vrlo je važno da ti ljudi budu upućeni i upozoreni na neke greške koje se mogu desiti", rekao je Željko.

A greške u voćarstvu općenito, posebice kod trajnih nasada, preskupe su da bi se ponavljale i k tome, teško se ispravljaju, naglasio je. "Na ovaj način želim sudjelovati i pomoći zadarskim uzgajivačima i općenito, županiji. Iskustvo koje sam stekao u zadnjih 15 godina baveći se smokvama na svojoj plantaži u Istri kod Medulina (na 2 hektara sa 20 sorti smokava), i uz znanja koja sam stekao obilazeći plantaže diljem Europe, sudjelujući na svjetskim kongresima o smokvarstvu, mislim da će uvelike pomoći domaćim zadarskim uzgajivačima. To mi je zadaća."

U svojih 25 godina bavljenja voćarstvom, jako puno ljudi je pomogao, i to ga čini, duhovno, jako sretnim čovjekom, kaže on. Nada se da će i jučerašnjim predavanjem nekome pomoći, odnosno da će njegove riječi učiniti dobro za uzgajivače, njihov trud i rad.

Inače, situacija po pitanju smokvarstva u Hrvatskoj je dosta loša s obzirom na ekološke uvjete koje ona ima, i s obzirom na tradiciju koja postoji, kazao je Željko. Ali, s druge strane, gledajući iz perspektive od prije 15 godina kada je dobio svoje prve spoznaje o smokvarstvu u Hrvatskoj i sada, Hrvatska ipak napreduje. „Prije 15 godina napravio sam studiju o Razvoju smokvarstva Republike Hrvatske i prezentirao je ljudima na našoj obali i u Ministarstvu. Sve je to bilo odlično prihvaćeno, svi u se složili s mojima saznanjima i savjetima, ali problem je bio u poljoprivrednom zemljištu odnosno u malim parcelama. I sada, nakon svih tih godina, promijenio se zakon, pripremaju se površine koje su veće, kompleksnije, i stvorili su se preduvjeti za podizanje plantažnih nasada."

Što se tiče pogrešaka koje ljudi često rade iz neznanja i neiskustva, Željko nam je rekao:

1) Uzgajivači se prvo se definitivno trebaju odlučiti hoće li uzgajati smokve za svježu uporabu ili sušenje;

2) zatim, na većim površinama se ne smiju saditi monokulture odnosno samo smokve, nego se mora paziti na biološku raznolikost (uz smokvu se sadi i maslina, i žižula, artičoka, aromatično ljekovito bilje). Te kulture zajedno sačinjavaju simbiozu u kojoj se stvara takva klima koja pogoduje svakoj pojedinačnoj kulturi unutar nje. Npr., jedni aromati su svojim mirisom repelenti za određene štetnike koji tada neće napadati kulture koje se nalaze oko te aromatične biljke. Isto tako, biljka žižula je domaćin jedne ose koja smanjuje populaciju maslinove muhe i na taj način je maslina u startu zaštićena, itd. To je jedna zajednica unutar koje svaka biljka ima svoju ulogu i ima funkciju da svi koji „žive" u tom prostoru nemaju problema sa štetnicima. Konstantno se rade istraživanja vezana uz kompatibilnost kultura kako bi se raširio takav način sadnje različitih vrsta biljaka koje čine dobrobit za svaku pojedinu unutar te biocenoze - zdravije je i ekološki najreprezentativnije.

3) Također, mora se obratiti pozornost i na razmak sadnje uzgojnih oblika, navodnjavanje itd. „U 21. stoljeću ne smijemo pričati o bilo kakvoj proizvodnji ili uzgoju, a da nemamo navodnjavanja. A, vjerujte mi, vode imamo jako puno, pogotovo one koja u zimskom razdoblju protekne neiskorištena."

Osim uzgoja, Željko i njegova obitelj se posljednjih 5, 6 godina bave i sušenjem smokava u vlastitoj sušnici (ponajviše radi pokusa koji su potrebni radi novijih saznanja oko uzgoja), i čak su se uključili u gastronomiju. Od smokava sa svojih plantaža proizvode smokvenjake, rakije, marmelade, ali tek su kako kaže Željko, načeli znanost koja se zove „Proizvodi od smokve". Zanimljiva je činjenica da se danas u svijetu proizvodi preko 120 različitih proizvoda od smokve, a Hrvati znaju jedva 6. Tako da, mnogo je još toga što se može naučiti. „Ljudi se zaista iznenade kada čuju i vide što se sve od jedne smokve može napraviti te koliko je zapravo kompatibilna u kulinarstvu i to ne samo u slasticama, nego i sa različitim tipovima mesa, od bijelog do divljači i morskih plodova", kaže Željko.

 


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.