Osmašica naručila da joj pretuku vršnjakinju", "Tri učenice pretukle kćer Nikše Kaleba i njezine prijateljice", "Grupa tinejdžerki pretukla vršnjakinju usred dana", "Napale vršnjakinju, psovale ravnatelja i pljuvale na vlasnika kantine"...

U zadnja dva tjedna stranice crne kronike preplavljene su brutalnim napadima maloljetnika na svoje vršnjake, a osnovne i srednje škole zahvatila je epidemija nasilja u kojem prednjače djevojčice. Dok se javnost zgražava, a stručne službe po školama nemoćno sliježu ramenima, zadarski pedagog prof. dr. Zlatko Miliša nije ni najmanje iznenađen svime što se događa, piše Slobodna Dalmacija.

- Kada sam prije pet godina najavljivao ovakvu eksploziju nasilja među mladima, moji kritičari su me prozivali da širim moralnu paniku. Ne znam zašto se svi sada iščuđavaju, ovo je bilo očekivano za svakog tko prati tu djecu zadnjih godina - poručuje Miliša dodajući kako je nasilje nije počelo sada, nego onog trenutka kad smo osnovnoškolcima u sobu dali računalo i internet.

Svaka škola mora imati plan prevencije nasilničkog ponašanja. Ne mislim pritom da im netko u ministarstvu da papire nego kroz pravu komunikaciju s učenicima i roditeljima, kroz sada već zaboravljeni zdravstveni odgoj. Isto tako, u svakoj školi morali bi imati "najprijatelja", dijete koje bi drugi učenici birali. To jest simbolički pristup, ali i jedini način da takav učenik postaje faca u svom razredu. Sada su takva djeca u sjeni - pojašnjava Miliša.  

- Prvo je bio cyber-bulling, na Facebooku su organizirali grupe kojima bi zlostavljali vršnjake, no sad je to prešlo u drugu dimenziju. U stvarnost. Maltretirati nekoga zato što je štreberica ili joj je tata ugledni građanin više nije dovoljno. Sad se traži dokazivanje u fizičkom obračunu. Agresivnost je poželjna jer se njome dobiva status, a atmosfera u društvu je takva da tek s nasiljem postaješ netko i nešto. Još ako "imaš sreće" pa tvoje ime ili inicijali budu po medijima, cilj je postignut. Ti si faca. Paradoksalno je da ovdje zapravo govorimo o nagradi za nasilničko ponašanje - upozorava Miliša.

Za razliku od dječaka koji svoje frustracije iskazuju tako da se prvo potuku, djevojčice su sklonije internetskom nasilju. Međutim, ta agresija koju s vremenom akumuliraju u sebi traži svoj ventil, pogotovo ako su vođene silnom željom da što prije dođe do društvene inicijacije. - Najlakši način za postizanje toga jest organizirana tučnjava pred velikom publikom, vrijeđanje ravnatelja...

I prostor u medijima je osiguran. Važno je napomenuti da ovdje nije riječ samo o destrukciji već i autodestrukciji. Mladi su izigrana generacija, nisam ih uzalud nazvao bumerangom koji će nam sada vratiti za sve godine zanemarivanja njihovih potreba. Bez centara za mlade, bez preventivnih programa, jedino gdje se mogu izraziti jest ulica. Licemjerno se sada nad time iščuđavati - kaže Miliša.

Jedan domaći internetski portal prenio je šokantnu snimku samoubojstva 21-godišnjeg studenta iz Švedske koji je izravno prenosio svoje vješanje. To je, kaže Miliša, nedopustivo. - Jesu li svjesni da oni nekome na taj način mogu dati takvu ideju?! Ne znam što je strašnije, ta snimka koju mogu vidjeti djeca ili komentari ispod tog videa. "Vidi, ima supermajicu", "Ako se stvarno objesio, zašto nema krvi?"...  

Brojna istraživanja koja su zadnjih godina provedena na ovu temu među mladima pokazuju kako je indiferentnost i popustljivost roditelja povezana s porastom nasilja. Djeca, naime, traže autoritet, a ako ga ne mogu naći u roditeljima, okreću se računalu. - To je proizvod loše komunikacije u obitelji i odgojne atrofije škole kojoj ne vidimo kraja. Glavni krivci su resorna ministarstva među kojima nema nikakve koordinacije, niti vizije o tome što ponuditi toj mladoj generaciji.

U Njemačkoj imaju Savez za odgoj, škole odgovornog roditeljstva, centre za mlade... Naša djeca imaju ulicu - ponavlja Miliša dodajući kako je upravo ta ulica mjesto na kojem će nasilje eskalirati na nadolazećim prosvjedima. - To je zakon spojenih posuda. Volio bih da mladi iziđu na ulicu, ali pribojavam se njihove sebičnosti, borbe samo za svoje interese poput besplatnog školstva i pojave novih Pernara. Strašno se bojim da se građani zbog toga ne okrenu protiv akademske zajednice. Ako već nisu...

Protiv vatrogasnih mjera

Kada je riječ o nasilju među mladima, navijači - prvenstveno oni nogometni - nezaobilazna su tema: - Bojim se da navijači ne shvaćaju da Hrvatska ulazi u EU i da će oni biti kolateralne žrtve ove dodvorničke politike. Presuda za navijače zbog toga će biti drastične. Ja te mlade ljude ne opravdavam, ali upozoravam kako ćemo, ako se njih izloži za dežurne krivce i drastično kazni, imati nove kriminalce.

Možda ćemo riješit divljanje na stadionima, ali ćemo dobiti drugi problem. To vam je kao da zaustavite dijete da napravi nasilje u školi, a ono ga napravi na ulici, kad iziđe iz škole. Nikad nisam i neću sudjelovati u ovakvim vatrogasnim mjerama jer od njih nema koristi. Samo preventivni programi koji mladima otvaraju mogućnosti da sami sebe realiziraju - kaže Miliša.