Hrvati nisu potekli iz Perzije, vrlo malo su Slaveni i bitno se razlikuju od istočnih susjeda Srba, Crnogoraca, Grka i Albanaca, koji imaju više azijatskih, hunskih i tatarskih gena, rekao je u utorak na predstavljanju svoje nove knjige 'Genetičko podrijetlo Hrvata' dr. sc. Ivan Jurić profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

 

Ovaj poznati zagovornik tzv. ilirske teorije tvrdi da je mitska predodžba o dolasku Hrvata na more u sedmom stoljeću kriva jer je među njihovim genima najviše onih koji pokazuju da su autohtoni starosjedioci koji na ovim prostorima prebivaju već par desetaka tisuća godina, još od vremena paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba.

Prof. Jurić, koji se za Y kromosom i genetiku zainteresirao nakon što je otkrio da je naslijedio daltonizam, rekao je da se jako iznenadio kada je krenuo istraživati genetsko podrijetlo Hrvata koje se iz toga kromosoma može iščitati.

'Prihvatio sam teoriju koja je uspostavljena 1984. godine i duboko sam vjerovao da ćemo mi biti neolitskog podrijetla. Međutim, pokazalo se da narodi neolitskog podrijetla žive uglavnom istočno od nas - Srbi, Albanci i Grci. Tih gena Albanci imaju oko 60 posto, Crnogorci 50-60 posto, Srbi 33 posto, a mi samo 15', rekao je dr. Jurić i dodao: 'Kod nas su ostali dominantni starosjedilački paleolitski geni. Došao sam do zaključka da je naša jadranska obala u tome odigrala ključnu ulogu i da je u mezolitiku kod nas stanovništvo bilo tako dobro organizirano da smo mi prvi narod u valu koji je izrodila neolitska revolucija (početak uzgoja žitarica i poljoprivrede). Istog tog paleolitičkog podrijetla su i narodi sjeverno od nas, dok istočno od nas živi neolitičko stanovništvo. Razlika između nas i Srba, koji imaju puno veći udio tog neolitičkog genoma, je velika.'

Do svojih rezultata Jurić je došao na temelju 188 uzoraka iz Hrvatske i BiH koje je poslao u SAD na analizu. Prema njegovim nalazima čak je i slavenska genetska haplogrupa u ovim krajevima autohtona jer se najviše širila seobom indoeuropljana negdje oko 1000 godina prije Krista.

 

'Drugim riječima ne možemo reći da su tamo negdje u sedmom stoljeću postojale neke veće migracije u kojima je puno Slavena stiglo na naša područja', rekao je dr. Jurić koji smatra da u prilog njegovoj teoriji govore i razlike između nas i drugih slavenskih naroda. 'Česi su primjerice nedavno analizirali svoj gene i utvrdili da kod njih kao zapadnih Slavena postoji neka kasna mutacija koje kod nas nema. To je bilo negdje prije 5000 godina. Dakle, ne možemo reći da je netko k nama došao iz tih područja u nekom većem broju. Osim toga, svi narodi sjeverno od Slovačke imaju jako puno haplo grupe N koja je došla iz Sibira, a koje kod nas uopće nema'.

Hrvati su sa Srbima strpani u isti koš zbog politike

Dr. Jurić kaže da je na temelju svih ovih analiza zaključio da smo mi autohton narod, no uz ovakve rezultate nikako mu nije bilo jasno kako je moguće da se u našem slučaju genetski podaci ne poklapaju s arheološkim i povijesnim.

'Primjerice u Engleskoj ili Francuskoj genetski rezultati nisu donijeli promjene u razmišljanju. No kod nas jesu. Donio sam odluku da ću pokušati i te arheološke i povijesne podatke skupiti kako bih vidio potvrđuju li oni ipak genetske rezultate', rekao je dr. Jurić.

Ova istraživanja navela su ga na zaključak da su autohtonost i kontinuitet osnovne značajke svih nalaza na ovim područjima te da nema nikakvih dokaza o doseljavanju Hrvata. Prema profesoru Juriću isto su tvrdili i hrvatski povjesničari, no njihovi nalazi sustavno su se drugačije tumačili.

'Došao sam do zaključka da su sinteze bile drugačije jer su nastajale pod utjecajem politike (južnoslavenske ideje op. a.). Izvori arheologa i povjesničara koji nisu imali dovoljno utjecaja da rade sinteze zapravo nisu u suprotnosti s genetičkim rezultatima', objasnio je dr. Jurić.

No u svojem izlaganju, kojem je prisustvovao i predsjednik Sabora agronom Luka Bebić, profesor nije objasnio kako je razriješio problem arheoloških nalaza ranohrvatskih grobova, slavenskih toponima poganskoga podrijetla, kao i službenih dokumenata rimskih papa koji svjedoče o tome da su Hrvati od svoga najranijeg spominjanja u današnjoj Hrvatskoj bili pogani, dok su Iliri već nekoliko stoljeća ranije prihvatili kršćanstvo, a Goti arijanski oblik kršćanstva. O dolasku Hrvata u ova područja, te o njihovoj uspostavi vlasti nad Ilirima i Avarima koje su tu zatekli, pisao je i Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (912-959) u svom djelu 'O upravljanju carstvom'.

Životne vrste nije stvorila evolucija već Bog

No od Jurićeve ilirske teorije kojom su Hrvati jasno distancirani od istočnih susjeda, a sjedinjeni sa sjevernim europskim narodima koji su zapravo potomci zajedničkih predaka što su s Jadranskog mora migrirali u hladnija područja, još je kontroverznija ideja predstavljena u jednom poglavlju njegove knjige prema kojoj Darwinova teorija evolucije ne stoji, a vrste ne nastaju prirodnom selekcijom već pod uplivom inteligentnog tvorca.

'Ja sam jako cijenio Darwina. I sada imam njegovu sliku jer je bio izuzetan promatrač', rekao je dr. Jurić i dodao: 'Međutim, vidio sam da njegova tumačenja evolucije ne stoje. Kada je moj zet pročitao ovu knjigu htio je sa mnom porazgovarati o darvinizmu. Na stolu su tada u zdjeli stajale jabuke i grožđe. Pitao sam ga: Vidiš ovaj crni grozd? Što misliš što će narasti ako mu posadimo sjeme? On je odgovorio: Pa vjerojatno isto takvo crno grožđe. Odgovorio sam mu: Ne, bit će to nešto sasvim drugo. Nema šanse da se interakcije gena koje smo mi stvorili naslijede. Postoji ogroman dio genotipa koji se ne nasljeđuje. Posadite sjeme jabuke i dobit ćete sasvim drugačiju jabuku. Pa zašto onda imamo te sorte jabuka? Mi stvaramo sorte i razmnažamo interakcije, a interakcije se ne mogu naslijediti. Zato prirodna selekcija nije mogla dovesti do nastanka novih vrsta. Kada bi Darwin danas bio ovdje, vidio bi da mi stvaramo sorte i pasmine planirajući interakcije gena, a ne prirodna selekcija', objasnio je svoja kreacionistička uvjerenja profesor.

Dr. Jurić je za tportal pojasnio kako smatra da evolucija postoji, ali da nove vrste ne nastaju zahvaljujući prirodnom odabiru. 'Vidimo da sve nove sorte koje danas stvaramo nastaju zahvaljujući našem inteligentnom utjecaju na interakcije gena. Dakle, iza stvaranja vrsta mora postojati isti odabir, odnosno inteligentni dizajn', objasnio je dr. Jurić.

S ovim izlaganjem dr. Jurića nameće se pitanje kakvu to sliku o teoriji evolucije, koja je jedna od najuspješnijih znanstvenih teorija svih vremena, potvrđena brojnim disciplinama od geologije i paleontologije, preko biologije do genetike, dobivaju njegovi studenti na Agronomskom fakultetu. Čini se zapravo da bi obje njegove teze - kako ona prva o golemim genetskim (a time i rasnim op. a.) razlikama između katolika Hrvata i pravoslavnih istočnjaka, tako i ona druga o Bogu tvorcu svih životnih vrsta, bile prikladnije za neki drugi fakultet - primjerice Teološki.