Sada mnogi dižu glas protiv početka primjene ovog zakona, govori se o novim šerifima koji će upadati građanima u kuću i plijeniti im imovinu zbog neplaćenih računa

U vrijeme kad je Zakon o javnim ovršiteljima donesen, prošao je nezapaženo, u Saboru je bio usvojen uvjerljivom većinom od čak 111 glasova, oporba nije imala gotovo ništa protiv. Bilo je to točno prije godinu dana, no strka oko njegove primjene tek sad počinje jer ovršitelji kreću u akciju 1. siječnja 2012. godine. Ministar pravosuđa Davor Bošnjaković je već imenovao sedamdesetak javnih ovršitelja, a u postupku je izbor dodatnog broja, piše slobodnadalmacija.hr

Sada mnogi dižu glas protiv početka primjene ovog zakona, govori se o novim šerifima koji će upadati građanima u kuću i plijeniti im imovinu zbog neplaćenih računa. Posebno su argumentirani odvjetnici i suci jer se pravna javnost nije baš konzultirala u vezi s ustrojem nove institucije. Javni ovršitelji će, kažu nam odvjetnici i suci s kojima smo razgovarali, preuzeti neke ovlasti suda, provodit će nešto u čemu postoji višestoljetna sudska tradicija. Taj posao je bitno drukčiji od onoga što rade javni bilježnici, kod kojih se provode nesporne stvari. A izvršenje ovrhe je nešto sasvim drugo.

Jedan od najvažnijih argumenata kojim se brani ustanovljenje javnih ovršitelja jest podatak o broju neriješenih ovrha na sudovima, govorilo se da će oni olakšati posao sudovima. Bio je prigovor kako sadašnji sudski ovršitelji rade sporo, nisu stručni, a da će javni ovršitelji raditi brže jer će im to biti od interesa. Sada pravni stručnjaci kažu kako se na taj način mogu i svi nagomilani kazneni i parnični postupci koji se na sudu rješavaju godinama dati - privatnicima!

Posebna je priča plaćanje usluga javnih ovršitelja. Ministar pravosuđa propisao je tarife za rad javnih ovršitelja prema kojima se samo za dostavu podataka o ovršeniku naplaćuje 200 kuna, a za imovinu od 10 tisuća kuna naplaćuje se tisuću kuna ovršitelju.

Propisani su i troškovi dolaska ovršitelja na teren (200 kuna za svaki sat izbivanja izvan ureda), pa po svemu izgleda da će to biti unosan posao jer se novac od zapljene imovine ovršenika najprije uplaćuje javnom ovršitelju pa kad on podmiri svoje troškove, onda na red dolaze oni koji su ovrhu pokrenuli. Za mnoge nije nevažno ni to što se ovaj posao može raditi do 70. godine života.

Za javne ovršitelje propisano je da moraju imati pravosudni ispit, kao i javnoovršiteljski ispit i još dosta uvjeta, no za njegove zamjenike, pomoćnike i službenike kriteriji nisu tako strogi. Po nekim tumačenjima, može doći do toga da javni ovršitelj angažira nekog za pomoćnika tko je bio u sukobu sa zakonom, pa čak da krim-milje može odraditi neke poslove za javne ovršitelje. Država se pri tome ograđuje od posljedica, doslovce se u zakonu navodi kako država ne odgovara za štetu koju je počinio javni ovršitelj.

Zanimljivo je u cijeloj priči što se za ovaj posao javljaju neki koji su se dosad na sudovima bavili ovrhama, u čiju stručnost je država godinama puno ulagala. A sad kreću u privatnike, kao na primjer u Zadru gdje dosadašnja predsjednica Ovršnog odjela Općinskog suda Dubravka Novaković od Nove godine počinje raditi kao jedan od tri javna ovršitelja u Zadru.

SD/eZd