Petak trinaesti brojnim ljudima u prvi trenutak zvuči kao nesretan dan. U najmanju ruku to je tako za praznovjerne. No, odakle dolazi taj strah? Postoje li kulturološke osnove za takav stav?

„Na taj dan pokušavam što je manje moguće raditi neke važne stvari. Dakle, na petak 13. se sigurno neću voziti avionom. Auto vozim samo ako to baš moram. Ali na posao svakako idem," kaže Susanne Euen koja smatra da je petak 13. u svakom slučaju čudan dan. Ova arhitektica ima loš osjećaj kada je riječ o ovom datumu iako joj se još nikada na petak 13. nije desilo nešto neobično, piše dw-world.de.

Susann Euen u svom ureduSusann Euen u svom uredu„Ja inače nisam praznovjerna. Crna mačka na putu, razbijeno ogledalo - sve su to budalaštine. No, dobro horoskop čitam. A na Petak 13. gledam s podozrenjem. Zašto ni sama tačno ne znam."

Susane Euen dakle smatra da nije praznovjerna, ali će ipak neki važan termin radije zakazati za četvrtak, 12., nego za petak 13. Što je sigurno, sigurno je.

A, gdje su razlozi?

Stvarni razlog zbog kojeg postoji strah od ovog navodno mističnog dana nije moguće pronaći. Kako pokazuju statistički podaci na petak 13. se ne dešava ni manje, ni više nezgoda nego drugim danima. No, to ne mijenja odnos osoba koje su praznovjerne prema ovom datumu. Mišljenje o petku 13. na ovaj način prisutno je tek u posljednjih 80 godina. No, petak, kao dan, sam po sebi među kršćanima primjerice ima loš ugled: Kako stoji u Bibliji na ovaj dan je razapet Isus Krist. Na ovaj dan su Adam i Eva probali zabranjeno voće nakon čega su prognani iz raja. Broj 13 dalje važi kao đavolski broj jer je Juda, kao „trinaesti" izdao Krista. Priča o navodno nesretnom danu petku 13. pojavila se vjerojatno tek u SAD. Psiholog Thomas Teubel bavi se fenomenom Petka 13. Psiholog Thomas Teubel bavi se fenomenom Petka 13. Tamo petak 13. ima posebno značenje zbog drugog najvećeg kraha na berzama koji se dogodio 1927. godine i koji je nazvan „Crni petak". Nakon gorkih finansijskih gubitaka brojni brokeri su se bacili kroz prozor zgrade na Wall-Streetu usljed čega navodno ni prolaznici na pločnicima više nisu bili sigurni. Tokom 50-tih godina ta se teorija o nesretnom danu prelila preko Atlantskog oceana i od tada se tvrdoglavo održava. Thomas Teubel, psiholog iz Leipziga, ne može puno reći o kulturnohistorijskom aspektu nastanka ove teorije. On radije govori o ljudskoj psihi:

„To je koncept koji egzistira u društvu i koji se tako prenosi s koljena na koljeno. Ako moji roditelji ili neko iz mog socijalnog okruženja na bilo koji način posjeduje taj način razmišljanja, onda ga ja mogu preuzeti. A ako se meni zaista na petak 13. nešto dogodi onda to ja preuveličavam. Tada dolazi do ispunjenja proročanstva."

 

 

 

Ako vjerujete...

 

Dakle, dovoljno je da neko samo čvrsto vjeruje u to i njemu će se bilo kojeg petka 13. desiti neki peh - ako ne danas, onda možda sljedeći put. A onome ko kao arhitektica Susanne Euen pokušava izbjeći svaku opasnost na taj navodno nesretni dan, Thomas Teuble poručuje:

 

„Na taj način nikada neće moći iskusiti da je taj dan potpuno normalan kao i svi drugi. I na taj način naravno se održava taj stav. A ako bi se obavili neki važni poslovi ili se sasvim normalno otišlo na putovanje onda bi se moglo primijetiti da taj petak 13. nema nikakvu ulogu."