Legenda kaže: Anastazija (Stošija), koju Zadrani slave kao zaštitnicu svoga grada, bila je Rimljanka iz imućne obitelji, koja ju je primorala na brak s rimskim patricijem Publijem. Stošija je tada čvrsto odlučila ne podati se suprugu i zauvijek ostati djevica. Zbog toga ju je Publije zatočio, a tijekom boravka u tamnici kuće, Stošiji su snagu dala pisma Krizogonova (Krševana).

Postavši udovicom, Stošija je život posvetila kršćanima koje su tada progonili. Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana, sve do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij, danas Srijemsku Mitrovicu, odakle je krenula prema Solunu i ponovo se vratila u Sirmij. Zbog svoje predanosti kršćanstvu, 25. prosinca 304. mučenički je spaljena na lomači. Sahranjena je u Sirmiju.

U 5. stoljeću njezine su relikvije prenesene u Carigrad. 810. godine, kao znak priznanja, bizantski car Nicefor zadarskom biskupu Donatu, za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio je moći svete mučenice. Sveti Donat relikvije je prenio u tadašnju baziliku Sv. Petra apostola, koja od tada nosi ime Svete Stošije.

U 9. st. Donat započinje pregradnju ranokršćanske katedrale. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio sarkofag, isklesan od sivkastog mramora, preuzetog s rimskog Foruma. Građani su nesebično nudili novčane priloge, zemlju, vinograde, kako bi se odužili uslišanim molitvama koje su upućivali svetoj Stošiji.

Veličanstvena zadarska katedrala danas se smatra najvećim spomenikom velikoj svetici, te je najveća dalmatinska katedrala, duga 50 i široka 18 metara.