U organizaciji Odbora za praćenje Bolonjskog procesa, sinoć je u Velikoj dvorani DHM (Odjel za povijest) održano predavanje pod nazivom "Studenti i Bolonjski sustav: prvih pet godina". Predavač je bio Zlatko Bukač iz Centra za društveno-humanistička istraživanja, a njegovo predavanje šesto je u nizu predavanja djelatnika/ica i studenata/ica Sveučilišta u Zadru na temu Bolonjskog procesa.

Zlatko Bukač u svom se predavanju osvrnuo na period upoznavanja i prilagodbe studenata bolonjskom procesu, odnosno na prvih pet godina Bolonje u Hrvatskoj. Osim što je i sam pripadao toj prvoj (prijelaznoj) generaciji, bio je i aktivan član zadarskog Studentskog zbora, službenih tijela Sveučilišta u Zadru koja su se bavila Bolonjom, odbora za Bolonju pri Studentskom zboru.

Zlatko i kolege su pokrenuli i internetsku stranicu Sajt kojom su studentima pokušali pojasniti Bolonju i način na koji ona funkcionira. Kao predstavnik svog odjela, član Studentskog zbora i mnogih drugih udruga, Zlatko je od samog početka bio zainteresiran za tu tematiku.

"Budući da sadašnji odbor za Bolonju radi dobar posao s predavanjima i studentima daje jednu dodatnu dubinu, a ne samo osnovne informacije o Bolonji, onda sam se i ja odlučio svemu tome dati jednu svoju priču, iz osobnog iskustva", kaže Zlatko. I tako je nastalo ovo predavanje.

Kroz predavanje se posebno osvrnuo na odnos studenata i Bolonje, na studentski put kroz tih problematičnih pet godina, osvrnuo se na prednosti mane te na pitanje kako je i je li uopće od onda išta evoluiralo.

Pošto se na razne načine može pristupiti tom problemu, Zlatko se odlučio fokusirati na Studentski zbor. "U prvih pet godina bile su dvije generacije studentskog zbora. Jednu sam nazvao nebolonjskom, a drugu bolonjskom generacijom. Nebolonjska ne znači da nije sudjelovala u Bolonji, nego je konstruirana prije dolaska Bolonje (prije 2005/06). Ta je generacija bila sastavljena od studenata starog programa, a nova, bolonjska generacija bila je prva konstruirana verzija Studentskog zbora u Bolonji - prvi izbor i prvi studenti koji su se u to uključili", kazao Zlatko Bukač.

Pričao je o problemu prisutnom u oba Studentska zbora - postojao je veliki postotak predstavnika koji su pripadali starom programu i stalno se događao animozitet između njih i novog programa (kome je lakše, a kome teže, kome je bolje, kome lošije itd.).

I zapravo su se na taj način ostvarivale i teške okolnosti u kojima se neki problemi nikako nisu mogli rješavati, a bili su vezani uz Bolonju. "Ono što se najviše iskristaliziralo kao problem bilo je nerazumijevanje, kako profesora i studenata tako i javnosti, oko toga što su ETCS bodovi, što znači titula prvostupnika, koliko stranica zahtjeva određeni kolegij", naglasio je.

Svi su se ti problemi pokušavali rješavati na isti način, i sa studentima starog i novog programa što je zahtijevalo velik proces učenja i prilagodbe. Budući da se sve to dijeli na odjele, kazao je Zlatko, kao predstavnik određenog odjela, prvo se tamo morao izboriti za prava koja je za studente smatrao potrebnima, zatim je uslijedila borba na Studentskom zboru, pa na Senatu, i tako unedogled. Zapravo nam je objasnio koliko je sustav kod nas stvorio bespotrebne komplikacije.

"Koliko god dobri bili neki nastavnici i studenti, uvijek se nailazilo na određene probleme za koje sama Bolonja nije bila kriva koliko je krivo trenutno stanje hrvatskog visokog obrazovanja. Prisutne su velike razlike na sveučilištima. Neki su profesori tvrdoglavi, neki studenti nezainteresirani, dok su drugi opet odlični, sudjeluju, prilagođavaju se", kaže Bukač .

Poanta Zlatkovog predavanja je da su problemi koji se ističu u Bolonji isti onima koji su postojali i u starom sustavu. Kada se uđe u dubinu cijele polemike, problemi koji se ističu su sljedeći: (ne)komunikacija Uprave i studenata, (ne)zainteresiranost studenata, teški/laki kolegiji, ,..., sve je to i prije postojalo, a danas su se, uz noviji program, ti problemi samo još više isprofilirali.

Za kraj nam je Zlatko Bukač poručio, dosta toga naučivši iz osobnog iskustva, kako Bolonju ne bi trebalo smatrati niti dobrom niti lošom. Ne treba osuđivati Bolonju kao neki entitet, ''čudovište koje dolazi i želi nam zlo''. Stvar je samo prilagodbe i u tome jako veliku ulogu ima sami student. Priča je dosta je individualna, koliko i kolektivna, kaže Zlatko.

Studentima je toplo preporučio: "Ako se potrudite, znate svoja prava, ako komunicirate sa Studentskim zborom i studentskim udrugama, profesorima, predstavnicima, bit će vam puno lakše i brže ćete stati na noge. Nemojte zaboraviti da je informacija vaše glavno oružje. A danas zaista možete lako doći do informacije: putem različitih društvenih mreža, siteova, razmjenom informacija s kolegama, dolazak na predavanja... Iako ćete, bez sumnje, naići na nove probleme, zasigurno ćete pronaći i mnoštvo načina kako ih riješiti i kako si olakšati i uljepšati studentsko doba."