Još će se samo dan, najviše dva, crpiti voda iz umjetnog jezera Vlačine kod Poličnika za natapanje poljoprivrednih nasada na Baštici.

Kad crpke povuku zrak kroz korpu u jezeru - a to se može dogoditi svakog sata - novo postrojenje koje je relativno nedavno svečano otvorio tadašnji ministar Petar Čobanković, automatski će se ugasiti. Najsuvremenija oprema, elektronički regulirana, pomoću koje cjevovodima voda stiže do trajnih nasada jabuka, bresaka, nektarina, vinograda, te raznog drugog voća i povrća, prestat će s radom. Više neće biti - vode, piše Slobodna Dalmacija.

- Strahujemo od katastrofe ne bude li vode. Ono što preostane u jezeru, a što se više automatskim sustavom ne bude moglo izvlačiti, crpit ćemo idućih dana manjim pumpama uz pomoć agregata i cijevi direktno iz jezera. Ali što kad potpuno presuši? Sve je potpuno suho jer je ovo već druga godina kako traje suša. Sada se voda ispraznila i ako se ove godine ne napuni, mi smo iduće godine - gotovi.

Počela berba

Berba merlota i syraha već je počela u Podgrađu, Benkovcu, Korlatu, na plantažama Maslina i vino, Badel... Sigurno je da će urod grožđa biti značajno smanjen, a štete se bilježe i kod svih drugih kultura koje uspijevaju na našem području. Mogu reći da u 30 godina koliko radim ovaj posao, ne pamtim ovako tešku sušnu godinu SEnD kazala je dipl. ing. agr. Gordana Dragun, voditeljica Poljoprivredne komore u Zadru.

 

Stari način bio je bolji

Službenik tvrtke "Jurjević Vodoinstalacija", koja je od Županije dobila koncesiju za održavanje postrojenja za navodnjavanje Vlačine, pali crpke šest sati dnevno s trenutnim kapacitetom od 42 litre vode u sekundi. Ali za koji dan, pogasit će strojeve i zaključati vrata obnovljenih prostorija, gdje se na jednom kutu nalazi odložena spomen-ploča s otvaranja jezera 1970. godine posvećena Anti Celeginu, skinuta s vanjskog dijela zbog obnove.

 

- Taj je sustav bio čak i bolji od današnjega jer se pumpama voda tjerala u povišenu akumulaciju iz koje se gravitacijom potom puštala do nasada. Pri tome se koristila struja kad je jeftina, a za ovaj novi sustav potreban je neprestano rad crpki. No to će se promijeniti, u planu je da se sustav opet vrati na stari način i obnovi ta dodatna akumulacija - ističe Žuža.

Bez vode propast će nam dugogodišnji nasadi, ne samo da nećemo imati nikakvog roda, nego nećemo ni stabla spasiti - kaže Šime Žuža, inženjer poljoprivrede i jedan od 19 korisnika jedinog organiziranog sustava navodnjavanja za više korisnika u Zadarskoj županiji.

Nasadi se natapaju sustavom kap po kap, vrlo štedljivo, jer inače bi jezero već davno presušilo. Osim zelene oaze na Baštici, gdje su iz nekadašnjeg Poljoprivrednog kombinata Zadar dolazile najbolje breskve i nektarine, a koje je nakon zadnjeg rata država dala u zakup i prodala pojedinim poljoprivrednicima, puno je zapuštenih parcela koje nitko ne obrađuje. Zapravo, Ravni kotari puni su takvih prizora. A tu je i rijeka Zrmanja koja bi mogla navodniti sve sušne nasade. Kako, kad nema sustava navodnjavanja, a planovi leže u ladicama desetljećima...

- Mi bismo trebali živjeti dobro od poljoprivrede, a samo životarimo, premda svijet treba hrane koje je svakim danom sve manje. Umjesto da izvozimo svoje proizvode, mi jedva proizvodimo i za sebe, i još moramo uvoziti. A poljoprivrednici su nam na rubu opstanka. To je izvan pameti - kaže Žuža.

-Prije ove suše, u travnju, pogodio nas je mraz u vrijeme cvatnje. Ja ću ove godine imati samo 30 posto jabuka od normalne berbe, znači nedostaje mi 70 posto. Nastradale su i breskve, i kod njih je 70 posto manji urod. Osim šest hektara jabuka, 6,5 hektara bresaka i pet hektara stolnog grožđa, da bih preživio imao sam i zimsku proizvodnju povrća, čime bih izgurao godinu bez novih kredita i dodatnih zaduženja, jer repromaterijal, gorivo i opremu danas više ne možete nabavljati ako odmah ne platite. Sada ta zimska proizvodnja dolazi u pitanje jer u akumulaciji kapaciteta milijun kubika neće biti dovoljno vode i svi troškovi koji nastaju u zimskom razdoblju doći će na naplatu prije iduće sezone...

Ovo je elementarna nepogoda velikih razmjera - kaže Žuža, čija je čitava obitelj angažirana u poljoprivredi. Dok silazimo na samo dno velikog jezera Vlačine s preostalom vodom u sredini jezera, primjećujemo da se ono što je do jučer bilo blato velikom brzinom pretvara u raspucalu tvrdu ploču.

Nekoliko ribiča sišlo je, također, uokolo preostale vode, pa udicama pokušavaju uloviti još pokojeg umornog šarana.

- Treba naći hitno rješenje kako napuniti jezero, ali dok se to kod nas odluči, proći će godine, a nas dogodine ne čeka nikakav rod. Zanimljivo je da u blizini prolazi autocesta uz koju je regionalni vodovod sa Zrmanje. Moglo se i to iskoristiti u razdoblju kada cjevovod radi punim kapacitetom, pa prepustiti dio vode akumulaciji. Koliko bi papira, odobrenja bilo potrebno za to?

Španjolska u nedostatku vode ima razvijen sustav desalinizacije mora, a mi ne možemo napuniti jedinu akumulaciju - zabrinut je Žuža pokazujući nam vinograde. Pojedini dijelovi već su žuti, a bobice naglo dozrijevaju ne uspijevajući postići potrebnu veličinu. Tko ne bude natapao vinograde, neće imati što brati.