Dvije eksplozije u tri dana unijele su nemir među Zagrepčane. Koliko je Zagreb siguran grad?

Stanje u Zagrebu daleko je od idealnog. Iako brojke i postotak kriminaliteta nisu niti približno visoki u odnosu na neke europske metropole, dapače, Zagreb je jedan od najsigurnijih europskih gradova, protekli događaji unijeli su strah među Zagrepčane.

"Svaki razuman čovjek i svaki razuman Zagrepčanin se treba bojati. Svaki od 800 tisuća ljudi u ovom gradu na čelu s gradonačelnikom. Sigurnost u Gradu Zagrebu se piše velikim slovima", poručuje zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

A kada ovakve riječi dolaze od prvog čovjeka Grada, ni građanima nije svejedno.

Oni poručuju da su ovi događaji strašni, ne mogu vjerovati da odlazeći na posao prolaze pored policije koje je pun grad. "Ne osjećamo se sigurno i ne mislimo ništa dobro", poručuju Zagrepčani.

Ne iznenađuje što ovakve ocjene dolaze upravo od građana Zagreba koji su nakon ratnih godina svjedočili ubojstvima, bombaškim napadima, krvavim pljačkama banaka.

I danas se svi sjećaju kako su u manje od tri tjedna u centru Grada ubijeni mlada odvjetnica Ivana Hodak i novinar Ivo Pukanić. "Užasno da se takvo nešto dogodi u centru grada! Katastrofa!", govorili su Zagrepčani.

 

"Nećemo dopustiti da Hrvatska postane Beirut", zagrmio je tadašnji premijer Ivo Sanader i smijenio čelne ljude sustava.

Taj je listopad 2008. godine bio nekako i prijelomni trenutak u dnevnom ritmu Grada Zagreba, negdje u to vrijeme počelo se razmišljati o uvođenju nadzornih kamera.

Tri godine kasnije postavljeno ih je 225 na 75 punktova u gradu. Idejni začetnik ovog projekta Mate Kraljević u razgovoru za Media servis kaže - protekli događaji pokazali su da smo bili u pravu kada smo na kamerama inzistirali.

"Napravljen je veliki iskorak što se u to krenulo iako ima onih koji misle da nam to ne treba. Ipak vidite što se ovih dana događa", ocjenjuje Kraljević.

Drugog izlaza nema već ćemo s godinama morati pokriti cijeli grad kako bi i sigurnost bila veća, kaže Kraljević osvrćući se na dvije eksplozije koje su se dogodile u tri dana na zapadnom dijelu grada.

Iako ima onih koji smatraju da su kamere "napad na privatnost", naglašava da sve to nakon ovakvih i sličnih događaja pada u drugi plan.

"Sve to mi možemo zaboraviti kada su u pitanju ovakve stvari. Sviđa li se to nekome ili ne? Da smo imali kamere na Aleji Bologne, gotovo je sigurno da se ovakve stvari tamo ne bi događale", zaključuje Kraljević.