Nova pravila igre Europska unija donosi i pastirima. Bez valjanog certifikata neće legalno moći prodavati meso, mlijeko i sir, pa su neki od njih 'zagrijali klupe', položili ispite i dobili diplome za uzgajivače ovaca i koza.

Marko Alduk iz Petrovog polja kod Drniša o uzgoju ovaca puno je znao i prije nego što je u organizaciji UN-ovog Programa za razvoj prošao 130 sati teoretske i praktične nastave, položio ispit i u radnu knjižicu upisao zvanje uzgajivača ovaca.

"Važno je znati što nas danas-sutra čeka kada uđeno u Europsku uniju. U ovom poslu nije dovoljno samo biti pastir. U ovom poslu je sve bitno, i marketing, i naplata, i prodaja i tako dalje", naglašava Alduk.

Osim o osnovama marketinga i poduzetništva, naučio je ponešto o proizvodnji sira, anatomiji ovce, zaštiti na radu, higijeni i drugim korisnim znanjima i vještinama.

Zajedno sa 23-oje kolegica i kolega iz Šibensko-kninske županije, koji su sredinom siječnja postali diplomirani pastiri, u školovani kadar među stočarima upisao se i Dražen Bagić iz Oklaja kod Drniša.

"Naučili smo dosta stvari o nekim bolestima, higijeni i tim raznoraznim stvarima", otkriva Bagić.

Uz financijsku pomoć Šibensko-kninske, a ranije i Zadarske te Ličko-senjske županije, u organizaciji UNDP-a do sada je odškolovano stotinjak pastira.

Ivani Laginji, voditeljici zadarskog UNDP-ovog ureda, drago je što su postali svjesni važnosti cjeloživotnog obrazovanja i potrebe ulaganja u razvoj znanja i vještina.

"Rekla bih da možda ono što najviše znaju jest sam uzgoj, ali nekakav okvir u kojem se krećemo i gdje se stvari jako mijenjaju, o tome treba puno učiti i dobiti nova saznanja da bi bili konkuretni na tržištu", pojašnjava Laginja.

Marko Alduk, vlasnik stada od oko 300 ovaca, s konkuretnosti za sada problema nema.

"Može se živjeti. Netko radi za 2.000 kuna, a tu može ostati dobra plaća. Sam si svoj gazda i radiš za sebe. Radije da radiš za sebe, nego za nekog drugog", ističe Alduk.

Dražen Bagić pod planinom Prominom čuva dvostruko veće stado. Na zaradu se ni on ne žali.

"Samo na janjcima. Vuna ništa, na siru se da dobro zaraditi, ali ja imam previše ovaca i više sam se opredijelio na janjetinu, tako da ne 'muzem' sir", pojašnjava Bagić.

Žali se zato na najveći problem pastira u kršu dalmatinske zagore.

"Recimo najviše problema ima oko vuka", kaže Bagić.

Osim sa zakonom zaštićenim vukom, pastiri u okolici Drniša muku muče i sa švercerskom konkurencijom i manjkom otkupnih stanica.

Potreba za udruživanjem kako bi lakše plasirali svoje proizvode i uspješnije zastupali zajedničke interese - nešto je što tek trebaju osvijestiti.