U cijelom tom poslu geodeti bi mogli inkasirati više od 670 milijuna eura

Ministrica Anka Mrak-Taritaš nije mogla skriti iznenađenje: čak 773.198 hrvatskih građana zatražilo je legalizaciju do sada izgrađenih ili dograđenih objekata. No, poznavajući stvarne prilike na terenu, iznenađenja ne bi smjelo biti. Uostalom, čak i sama ministrica Mrak-Taritaš je među onima zbog kojih je donesen zakon o legalizaciji, piše slobodnadalmacija

Čak i "odokativno" je moguće zaključiti da od svakih sto objekata barem njih 97 je ili bespravno izgrađeno ili barem neznatno bez papira i dozvola dograđeno. Zapravo, temeljita analiza stanja na terenu pokazala bi da je u ovom trenutku najmanje još 250 tisuća hrvatskih građana propustilo podnijeti zahtjev za legalizaciju zbog toga što je mimo dozvole dogradilo ili proširilo svoj stambeni ili drugi objekt. Pokazat će to vrijeme kada država smogne snage i novca da temeljito pročešlja stanje u prostoru.

U ovom trenutku nitko u državi, pa ni resorna ministrica, nije spreman govoriti o novcu koji se obrće u tom velikom pospremanju Hrvatske. Stoga smo pokušali približno izračunati koliko će Hrvate to koštati, te koliko će novca u džep staviti neizbježni sudionici toga velikog pospremanja. Vjerovali ili ne, riječ je o iznosu između šest i sedam milijardi eura.

Taj golemi kolač u jeku najžešće krize koja pogađa Hrvatsku, međusobno će podijeliti država, lokalne zajednice, vodoprivreda, geodeti i arhitekti.

No, krenimo redom. Za legalizaciju bespravno izgrađenog ili dograđenog objekta nužno je nadležnom uredu dostaviti tri primjerka katastarskog plana ili tri primjerka geodetskog elaborata objekta, zatim tri primjerka arhitektonskog elaborata, iz kojeg je vidljivo što je to bespravno građeno ili dograđeno. Ako je objekt veći od 400 četvornih metara, nužan je i elaborat statičara da se objekt može sigurno zadržati u prostoru.

Sve se plaća

U cijelom tom poslu geodeti bi mogli inkasirati više od 670 milijuna eura. Naime, u prosjeku svaka geodetska snimka stanja stoji oko 500 eura. Pomnožite li to sa 740 tisuća predmeta, dobit ćete 370 milijuna eura.

U drugoj fazi, kada se objekt legalizira, morat ćete angažirati geodete da ga ucrta, a to vam je dodatnih najmanje 300 eura. Sve u svemu, 670 milijuna eura. Podsjetimo, značajan dio građana je ranije ucrtao (i platio) svoj objekt i mnogi ne moraju iznova angažirati geodete.

Procjene o tome koliko su arhitekti inkasirali novca, manje su pouzdane. Naime, oni takve elaborate rade u Dalmaciji uglavnom po cijeni između pet i sedam eura po kvadratu. U kontinentalnom dijelu zemlje moguće je naći biroe koji će vam to obaviti čak i za tri eura, a jedna kuća iz Zagorja to naplaćuje samo 2,5 eura.

Uzmemo li da je većina objekata arhitektonski "obrađena" sa po pet eura po kvadratu - uz pretpostavku da svaki elaborat mora obraditi najmanje 150 kvadrata, što je uistinu minimum, jer da bi vam utvrdili koliko imate nelegalnog prostora, oni vam snimaju kompletan objekt - te da arhitekti moraju snimiti više od 110 milijuna kvadrata. dobit ćete 560 milijuna eura.

Koliko je novca otišlo statičarima, nećemo se zamarati jer je uistinu teško procijeniti. Sigurno je da je riječ barem o stotinjak milijuna eura.

Na katastarske potvrde utrošit ćete 70 kuna. Samo po toj osnovi država je inkasirala 70 milijuna eura. Isto toliko novca inkasirala je od građana za biljege (taksene marke) koje su nužne za podnošenje prijave.

Sada dolazi ono najvažnije. Ako pretpostavimo da u prosjeku svaki podnositelj zahtjeva ima sto kvadrata za legalizaciju (dio će imati jednostavne objekte i neće mu se računati kvadrati, a dio će imati čitave zgrade ili više stotina kvadrata), na razini Hrvatske to bi bilo 112,5 milijuna kvadrata. Kako se komunalni doprinos plaća po kubiku, ti kvadrati se u pravilu množe s tri, pa smo dobili 337,5 milijuna kubika.

U Hrvatskoj komunalni doprinos varira od grada do grada, od općine do općine. Uzmimo da će neke općine naplaćivati samo 20 kuna po kvadratu. Onda bi po tome modelu građani platili 6,75 milijardi kuna, ili 900 milijuna eura. Neki naplaćuju sto i više kuna, a u tom slučaju računica se penje na više od 4,5 milijardi eura. Svoj dio kolača uzima i vodoprivreda. U prosjeku ona ubire deset kuna po kubiku, što znači da će inkasirati 3,375 milijardi kuna, ili nešto više od 450 milijuna eura.

I na kraju, ostaju kazne. One za jednostavne manje objekte do 50 kvadrata stoje 50 kuna, a za veće stambene, od 2800 do 4800 kuna. Uglavnom, po toj osnovi država bi mogla uprihoditi oko 225 milijuna eura. Svi ovi prihodi varijabilni su od grada do grada, te ovise o tome plaća li se obročno ili jednokratno. No, sve u svemu, aktualna legalizacija Hrvate će stajati više od šest milijardi eura.

Kraće i jeftinije (ni)je moglo

Je li moglo jeftinije? I da, i ne. Država je propustila priliku, a to je mogla jer je riječ o projektu od nacionalnog interesa, propisati istovjetne uvjete za legalizaciju u svim dijelovima Hrvatske. Tako se ne bi dogodilo da, recimo, građani u pojedinim dijelovima zemlje komunalni doprinos za kubik prostora plaćaju sto i više kuna, a recimo, u Primoštenu uopće ne plaćaju.

S druge strane, geodetske i arhitektonske usluge nije trebala prepuštati tržištu. Mnogi su uvjereni da je taj posao legalizacije trebala obaviti sama država. Naime, prema aktualnome modelu, sve ovo što su na terenu napravili geodeti i arhitekti provjeravaju državni činovnici.

Nije li suludo da tamo neki referenti provjeravaju posao koji su obavili licencirani geodeti i projektanti?! Niti imaju znanja za takvo što, niti je logičan dvostruk trošak. Uostalom, netko treba platiti izlazak toga referenta na teren.

Odgovor na pitanje zašto se to tako radi, potražili smo u nadležnome ministarstvu. "Službenici rade očevid i provjere prvenstveno radi zaštite interesa građana, tj. podnositelja zahtjeva. Nikako ne bi bilo u interesu građana da se u dokumentaciji prikaže kuća s manje ili više etaža i kubikaže od stvarnog stanja. To bi za građanina značilo da je potrošio novac za dokumentaciju i ostao bez legalizacije.

Zato i jest, upravo radi pravne sigurnosti građana, u članku 16. Zakona propisano da će prije izdavanja rješenja o izvedenom stanju nadležno upravno tijelo obaviti uvid u DOF5/2011 radi utvrđivanja vremena gradnje građevine te provesti očevid na licu mjesta. Veličinu, stupanj završenosti i namjenu zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrdit će se prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu", pojašnjavaju u Ministarstvu.

No, što je s tim da bi ovlašteni izrađivači dokumentacije morali odgovarati za dokumente koje su potpisali. "Nije rijetka situacija da u trenutku utvrđivanja činjeničnog stanja po kojem stanje na terenu ne odgovara onom u dokumentaciji, izrađivač svu odgovornost prebacuje na naručitelja koji ga je uvjeravao ‘da će se ta gornja etaža uklanjati pa je nije potrebno prikazati u dokumentaciji'. Ministarstvo u nacrtu Zakona o gradnji predlaže jasnije definiranje pitanja odgovornosti i propisuje sankcije za nepravilnosti u radu i upravnih odjela i projektanata.

Nadamo se da će naš prijedlog biti prihvaćen", kažu u resornome Ministarstvu. Dio javnosti tvrdi da je cijeli posao trebala preuzeti država, formirati timove od geodeta, projektanata i jednog činovnika, obilaziti teren i na licu mjesta utvrditi stanje, visinu kazne, doprinos i druga davanja. To bi bilo efikasnije i jednostavnije. To bi potrajalo, ali ništa kraće nego i po ovome modelu. U ovom trenutku nitko vam ne može reći koliko će godina ovaj proces trajati.

Samo za kontrolu geodeta i projektanata na terenu treba utrošiti barem dva milijuna sati, a isto toliko, pretpostavljamo, za pisanje rješenja. Sve u svemu, potrebno je barem 2500 činovnika koji bi danonoćno, uz europsku produktivnost, radili godinu dana bez prestanka da završe započeti posao legalizacije. Uz prosječnu bruto plaću od tisuću eura, država bi za ovaj dio posla potrošila 30 milijuna eura. Da je stvorila timove i sama obavila posao, utrošila bi između 150 i 200 milijuna eura.

Čak i da smo sto posto promašili red veličina, kompletna legalizacija ne bi iznosila ni deseti dio spomenutog troška.

SD/eZd