Utječe li turizam pozitivno ili negativno na divlje vrste na našem Jadranu i može li se taj utjecaj usmjeriti i kojim mjerama?

Kornjače u Jadranu mogu stradati kao slučajan ulov u mrežama, u sudarima s brodovima, otrovati se ili gušiti u smeću bačenom u more ili pretrpjeti ozljede, pa su prepuštene milosti prirode ili pomoći čovjeka. Ugrožene su i zaštićene, a lijepe i važne za bioraznolikost našeg mora, pa Institut za istraživanje i zaštitu mora u Malom Lošinju danas otvara oporavilište za ove životinje.

 

Bit će posebno zanimljivo turistima jer će neki po prvi puta vidjeti ova morska stvorenja, što je dobar primjer povezivanja zaštite prirode i turizma.

Ljudske aktivnosti jako su se proširile u staništa morskih kornjača, a posljedica je značajno smanjenje njihova broja. Od sedam živućih morskih kornjača, tri nastanjuju Sredozemno more. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) glavatu želvu svrstala je na Crvenu listu ugroženih vrsta (EN), a ova vrsta kornjače u Direktivi o staništima Europske unije navedena je kao prioritet za očuvanje i zaštitu.

Paula Počanić, voditeljica oporavilišta u Malom Lošinju, kaže da je za očuvanje ovih vrsta nužna prekogranična suradnja država s izlazom na Jadran jer kornjače prevaljuju velike udaljenosti tijekom života.

‘Većina kornjača u Jadranu dolazi iz Grčke, Cipra, Turske i Izraela, a kod nas vrlo lako prelaze državne granice na moru', rekla je Počanić tportalu.

Oporavilište za morske kornjače zato je osnovano kao dio provedbe prekograničnog projekta 'Mreža za očuvanje kitova i morskih kornjača u Jadranu (NETCET)', koji sufinancira Europska unija kroz IPA prekogranični program suradnje. Na Jadranu će se uskoro napraviti cijela mreža takvih oporavilišta, a prije malološinjskog u Hrvatskoj je već otvoreno u Puli.

Najveća prijetnja morskim kornjačama u Jadranu je slučajni ulov u ribarsku opremu. Kada se kornjače zapetljaju u mreže ili su ulovljene kočom, nisu u mogućnosti izroniti pa ugibaju zbog utapanja. Nekoliko tisuća kornjača u Jadranskom moru svake godine ugiba u mrežama. Neke ulovljene životinje mogu biti u stanju kome ili šoka, stoga se, ukoliko im se pravilno pruži pomoć, mogu oporaviti i vratiti natrag u more.

Često se ulove i na parangal, progutaju udicu i plastičnu strunu i nekad ugibaju, ali neke se mogu oporaviti uz pružanje pomoći i vratiti u more.

SEDAM VRSTA MORSKIH KORNJAČA

U Plavom svijetu objašnjavaju da su morske kornjače drevni gmazovi koji svjetskim morima i oceanima plivaju već 150 milijuna godina, ali danas se suočavaju s brojnim prijetnjama koje uzrokuju smanjenje njihove brojnosti. Od danas sedam živućih vrsta tri nastanjuju Sredozemno more.
Sedmopruga usminjača je najveća morska kornjača i jedina čiji je oklop izrađen od vezivnog tkiva. Iako se može susresti, ova vrsta se u Mediteranu ne gnijezdi. Zelena želva se gnijezdi duž istočne obale Mediterana. Ova vrsta traži toplija mora, pa je najčešće nalazimo u južnom dijelu Jadrana. Glavatu želvu možemo naći u svim dijelovima Jadrana tijekom cijele godine. Gnijezdi se na plažama Grčke, Turske i Cipra.

Oporavilište za morske kornjače opremljeno je prostorijama za operacije, zasebnim bazenom za intenzivnu njegu te bazenima za dugotrajni oporavak kornjača u kontroliranim uvjetima. Posjetitelji će se informirati putem interaktivnih računalnih aplikacija, prezentacija i predavanja, a posjetitelji će imati priliku vidjeti kornjače u fazi oporavka. Usto, organizirati će se i puštanje oporavljenih morskih kornjača od kojih će neke dobiti i uređaj za satelitsko praćenje čime će se omogućiti daljnje praćenje uspješnosti oporavka te same biologije morskih kornjača.

'Za goste je najzanimljivije što imamo tri bazena otvorena za javnost, a u jednom dodatnom imat ćemo intenzivnu njegu i mjesta za dvije kornjače, tako da odjednom možemo prihvatiti pet kornjača. Ovisi o težini ozljeda, one za nekoliko mjeseci već mogu ići u prirodu', objašnjava Počanić.

'Ovakvi projekti su budućnost našeg turizma. Trendovi ukazuju da gosti osim vrijednosti, za novac očekuju i kvalitetnu interpretaciju svih vrsta baštine, tradicijske, arheološke, povijesne, prirodne i drugih. Destinacije koje zasnivaju svoju atraktivnost na prirodi trebale bi se pobliže informirati o trendovima i investirati u interpretaciju i zaštitu prirode, jer to je njihova zlatna 'koka', komentirao je za tportal dr. sc. Hrvoje Carić s Instituta za turizam.

Utječe li turizam pozitivno ili negativno na divlje vrste na našem Jadranu i može li se taj utjecaj usmjeriti i kojim mjerama? Carić upozorava da je turizam na Jadranu intenzivno prisutan i da zato nemamo izbora već promovirati zaštitu prirode na više razina: od informiranja turista, koji to i očekuju od nas, pa do smanjenja rizika koji postoje.

'Nažalost, u nekim zaštićenim područjima turizam nije popraćen jasnim odrednicama koji je njihov nosivi kapacitet. Ovo je problem jer, kada stvari postanu očigledno loše po prirodu, onda je to najčešće prekasno. Ugrožene vrste i staništa dodatno su pod rizikom u nekim aspektima turističkog djelovanja. No glavna atraktivnost hrvatskog turizma je priroda, pa stoga moramo toj temi davati puno više pozornosti nego do sada. Pozitivni pomak u tom smislu očekuje se od Ministarstva turizma, koje planira kandidirati projekte na strukturne fondove EU-a na tu temu. Također je važno da sustav zaštite prirode kvalitetno radi svoj posao te da mu se omogući financijska održivost bez utjecaja sinakura', objasnio je Carić.

I drugi turistički projekti koji doprinose zaštiti prirode uglavnom se organiziraju u nacionalnim parkovima prirode, ali različitih su razina kvalitete.

'Financiraju se vlastitim sredstvima, a oni sposobniji i pretpristupnim fondovima. Tu je i projekt integracije u EU Natura 2000 (NIP), koji se provodi uz veliki kredit Svjetske banke, a dijelom ide u turističku interpretaciju. Sposobnost državnog sektora zaštite prirode bit će vidljivi kroz mogućnost apsorpcije strukturnih fondova u skoroj budućnosti. Treba primijetiti da su lokalne inicijative koje umrežuju lokalnu zajednicu s volonterima i znanstvenicima iznimno rijetke, ali i visoko vrijedne. Tu se ističu znanstvene i aktivističke udruge koje gotovo u nemogućim uvjetima razvijaju projekte zaštite prirode koje dijelom imaju veze i s turizmom. Plavi svijet je jedan od primjera, ali postoje i drugi', ocijenio je Carić.