Prema najavama političara, političkih analitičara, ali i branitelja i njihovih udruga ovogodišnje obilježavanje Oluje trebalo bi biti najmanje polarizirano, ali i najemotivnije i najsvečanije od rata na ovamo

Čak su i zadarski branitelji, koji su posljednjih godina tradicionalno bojkotirali proslavu u Kninu i odlazili izravno na Thompsonove koncerte u Čavoglave najavili da će doći.

Jedini prijepor između branitelja i vlasti koji je još ostao nerazriješen jest onaj oko Mirka Norca koji ne može sudjelovati među uzvanicima jer mu je oduzet čin. No to, čini se, ne bi trebalo ozbiljnije utjecati na ovogodišnju svećanost.

Jedan od glavnih razloga za mir koji će na proslavi imati sadašnje vlasti, koji svi navode, jest oslobađanje generala Ante Gotovine i Mladena Markača iz pritvora, no nije i jedini.

Zamolili smo dr. sc. Hrvoja Klasića, povjesničara s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, da nam za tportal komentira kako vidi ovakav razvoj događaja.

Kako gledate na činjenicu da ćemo konačno, s priličnim zakašnjenjem, imati jednu proslavu Oluje koja više nalikuje onome što su zaslužili hrvatski branitelji, narod i država? Tko je za to najzaslužniji?

Mislim da je izlazak Gotovine i Markača jedan od ključnih momenata u pomirbi raznih viđenja i odnosa prema nedavnoj prošlosti. Međutim, mislim da je još bitniji događaj postavljanje generala Gotovine čija je jedna riječ, jedna kriva rečenica, zemlju mogla odvesti praktički na rub građanskog rata. Koliko god to danas izgledalo nevjerojatno, mislim da je u trenutku kada je on izašao stvar mogla otići u tko zna kojem smjeru. Mislim da je njegovo vrlo razumno i vrlo smireno ponašanje važna pretpostavka i ovome što će se dogoditi u Kninu.

Mislite li da su hrvatske političke elite, ali i narod konačno sazreli za neku pomirbu i odustajanje od manipulacija Domovinskim ratom?

 Ministar obrane Ante Kotromanović

 

 

 

'Ove godine posebno sam ponosan jer smo skinuli i tu stigmu s Oluje. Oslobodili smo naše generale u Haagu, i Gotovinu i Čermaka i Markača i to nam daje jednu dodatnu vrijednost. Sad smo čisti kao suza. Ne može nam nitko ništa reći da smo radili nevojničke stvari. U četiri dana napravili smo ono što smo i koliko mogli, samostalni, s našim umom i snagama i to je to. Mi se toga ne sramimo, ne bojimo se i uvijek ćemo slaviti Oluju na jedan dostojanstven i primjeren način.'

Razne političke opcije i politički uvjetovani pogledi na prošlost uvijek će biti prisutni. Međutim, oko nekih stvari mora postojati koncenzus, posebno oko takvih kao što su obilježavanja različitih događaja i odavanja pijeteta žrtvama. Do sada je oko njih bilo potpuno nepotrebnih politiziranja. U ratu su sudjelovali pripadnici različitih stranaka i različitih vjerskih i nacionalnih opredjeljenja tako da je besmisleno prebrojavati je li u trenutnoj vlasti više branitelja nego što je bilo u bivšoj. Stvari treba dovesti u neki logičan odnos. Zašto bi se primjerice fućkalo SDP-ovoj vlasti ako u njoj sjede branitelji? To samo govori o jednoj potpunoj konfuziji u društvu u kojoj se stvari ne gledaju onako logički kako bi trebalo. Ovo što će se dogoditi u Kninu trebalo se dogoditi mnogo prije. Mislim da bi česte manipulacije nekih od braniteljskih udruga ovime također trebale prestati. Ovo bi trebala biti važna poruka svim budućim vlastima da ovakvim stvarima ne treba manipulirati. To ne znači da trebaju prestati i nestati rasprave o događajima u nedavnoj prošlosti. To je kao s II. svjetskim ratom.

Sigurno će svima biti čast sudjelovati na nekoj velikoj europskoj proslavi pobjede nad fašizmom, međutim, to ne znači da će prestati propitivanja bombardiranja Dresdena, zločina koji su počinjeni u ime antifašizma i komunizma, ali i u poslijeratnoj Francuskoj ili u Sjedinjenim Državama nad Japancima za vrijeme rata i sl. Na takve stvari se trebamo ugledati. Rasprave da, ali ne i podjele koje su umjetno stvorene, koje nisu postojale za vrijeme Domovinskog rata. Ljudi koji su bili članovi saveza komunista, koji su bili ateisti, borili su se zajedno s ljudima koji su bili članovi HDZ-a i katolici. Ako je u tom ključnom trenutku bilo najvažnije da nema podjela, ako su ljudi bili svjesni da je, unatoč različitim pogledima na vjerski i politički život, konsenzus slobodna Hrvatska, onda je bilo nepotrebno i glupo stvarati ove razlike svih ovih 18 godina koliko je prošlo od Oluje.

Jesu li po vama manipulacije i potenciranje razlika bili više motivirani interesno ili ideološki?

Mislim da je u različitim organizacijama, ne samo braniteljskim već i civilnog društva - kod nas je to nažalost sve još uvijek u nekim začecima - bilo i interesa i ideologije. Jednima je bilo bitno ne izgubiti onu razinu prava koju im je garantirala jedna politička opcija, a druga se osjećala bližom određenom političkom svjetonazoru. To su stvari koje treba sagledavati u kontekstu općeg stanja u Hrvatskoj 90-ih pa sve tamo do početka 2000-ih. Organizacije se nisu ponašale bitno drugačije od društva u kojem su živjele niti su se mogle ponašati. Nadam se stoga da je i ovo pomak u nekom smislu normalizacije, da uistinu postajemo društvo koje može, unatoč razlikama i različitim viđenjima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, o nekim stvarima postići konsenzus i o njima se složiti, a istovremeno ne ignorirati svoj identitet, svoj pogled na život i društvo.

Čini se da su neki političari cijelo vrijeme nastojali stvarati dojam da su se za Hrvatsku stvar borili desnica i nacionalisti dok su lijevi uvijek bili skloni Jugoslaviji ili 'jugonostalgiji'. Što mislite o tome?

Ja sam i sam s 18 godina bio dobrovoljac, branitelj, iako me se danas percipira kao nekog 'jugo' i lijevog. Tijekom rata nikome nije bilo u interesu da gleda tko je iz koje opcije. Ja sam iz Siska. Neki dan sam se s prijateljima prisjećao događaja iz 91. kada je i moj prijatelj Srbin Žika bio u borbi ovdje sa mnom, dok su neki Hrvati bili pobjegli iz Siska. Ako nam je tada zajednički interes bio obraniti Sisak i Hrvatsku, onda zbilja ne vidim zašto bi to 2009. ili 2019. bilo problem.

Što mislite zašto je Gotovina postupio onako kako jest, kako mnogi nisu očekivali? Je li on kroz godine iskustva s Haagom i političkim elitama doživio određeno sazrijevanje i transformaciju, je li pragmatičan i pod određenim političkim pritiskom ili je jednostavno pametan?

Mi svi sada mislimo da je Gotovina nakon što je izašao iz zatvora napravio nešto drugačije od onoga što je trebao. Međutim, pravi problem je da mi zapravo uopće ne znamo kakav je Gotovina bio prije uhićenja. O njemu se u medijima puno više govorilo nego što je on sam o sebi rekao. Mi smo sami stvarali neke predodžbe o njemu. Sada, kada se ovo dogodilo, mnogi su počeli stvarati neke nove slike i spekulacije, a moguće je da je on zapravo oduvijek bio pravi profesionalac koji je bio spreman na neke posljedice svojih radnji i možda u njegovom ponašanju uopće nema ništa sporno.

Možda je upravo ovo, kako je reagirao, pravi Ante Gotovina. S njime nekih ozbiljnih intervjua nije bilo. Njega se počelo stavljati u kontekst brojnih braniteljskih i udrugaških događanja kao što je bila Riva. Počelo ga se poistovjećivati s nečim s čime se možda on nikada nije poistovjećivao.

Pitanje je je li on sada napravio neki salto mortale. Možda je on cijelo vrijeme isto mislio i možda bi napravio isto bez obzira na sve.