Cijeli izložbeni postav je doniran Narodnom muzeju Zadar koji će ga prezentirati široj publici Zadarske županije kroz različite edukativne programe na temu Domovinskog rata

Uz svjetlost svijeća i klapsku pjesmu, sinoć je u atriju Kneževe palače predstavljen projekt ''Sjećanje''.

Izložbu fotografija iz Domovinskog rata, uz djelo ''260 dana'' Marijana Gubine organizirala je Zadarska županija u sklopu obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.

Marijan Gubina, koji je proveo 260 dana u srpskom koncentracijskom logoru, te je svoje svjedočanstvo opisao u romanu, a danas je predsjednik udruge za očuvanje novije hrvatske povijesti, kazao nam je nešto više o projektu ''Sjećanje''.

''Sedam ratnih fotoreportera iz Hrvatske predstavljaju svoje fotografije, među njima su i dva Zadranina, Zvonko Kucelin i Željko Karavida. Sastavni dio programa ''Sjećanje'' je i kratki video prikaz detalja iz Domovinskog rata.

Cilj nam je ne zaboraviti, sjećati se, te još jednom odati počast žrtvama Domovinskog rata, pozvati ljude na promišljanje što je uzrok rata kako se nikada ne bi ponovio'', kazao nam je Gubina.

Cijeli izložbeni postav je doniran Narodnom muzeju Zadar koji će ga prezentirati široj publici Zadarske županije kroz različite edukativne programe na temu Domovinskog rata. 

Marijan Gubina rođen je 1981. godine u Vinkovcima, u tadašnjoj Republici Jugoslaviji, odnosno sadašnjoj Republici Hrvatskoj. U osmoj godini života započeo je život u selu Dalj, nedaleko od Vukovara - grada heroja. U ljeto 1991., zajedno s obitelji biva zarobljen i sproveden u Srpske koncentracijske logore.

Nakon 260 dana logora, prognan je s dijelom obitelji u novostvorenu državu Republiku Hrvatsku, u mjesto Osijek, gdje se za vrijeme ratnog stradavanja grada Osijeka školuje i završava osnovnu školu. Tragična smrt oca i mlade sestre usporavaju njegov razvoj i izazivaju poteškoće u njegovom ponašanju.

S četrnaest godina prognan je iz vlastitog doma te započinje samostalan ulični život.

Školuje se za profesionalnog vozača, radi kao građevinski radnik i u disco klubovima. 2000. godine otvara ugostiteljski obrt i izučava zanat ugostitelja. Godine 2002. upoznaje svoju ljubav života, mijenja životne navike i prvi put osjeća život, ljubav, sreću. 2008. godine se ženi.

Do 2010. godine stvorio je bogato iskustvo u životu i poduzetničkom svijetu te je dugi niz godina radio u nevladinom sektoru na sprječavanju zlouporabe opojnih sredstva, što volonterski čini i danas.

Danas živi u Osijeku u sretnoj obitelji koju čine supruga Marta i kćer Anastazija.