Iako nije prvi put da se susrećemo s istraživanjem razlika između ateista i vjernika, veliko novo istraživanje, u kojem su analizirani podaci sakupljani između 1928. i 2012. godine, pokazalo je da su oni koji kroz život ne prolaze vođeni "zajedničkom" vjerom pametniji od onih koji su pripadnici neke od organiziranih religija.

Profesori Miron Zuckerman i Jordan Silberman sa Sveučilišta Rochester proučili su rezultate 63 studije provedene u spomenutom razdoblju, te u svojem istraživanju, nazvanom "Veza između inteligencije i religioznosti: Meta-analiza i neka predložena objašnjenja", došli do zaključka da je u većini spomenutih studija otkriveno da postoji manja vjerojatnost da se inteligentniji ljudi priključe bilo kakvoj religiji.

Točnije, od 63 provedene ankete, u njih 53 vidljiva je "negativna" korelacija između inteligencije i religioznosti, dok je u samo deset posto zaključeno da su ta dva pojma "pozitivno" povezana, piše Ars Technica. Također, otkriveno je da će djeca s većim kvocijentom inteligencije prije odbaciti religiju koja im se nameće, te da su stariji ljudi s iznadprosječnim IQ-om manje religiozni.

"Naš zaključak nije nov. Ako prebrojite broj istraživanja u kojima je pronađena pozitivna veza između ova dva pojma vidjet ćete da je puno više onih u kojima je ta veza negativna", ispričao je Zuckerman koji u svojoj analizi inteligenciju objašnjava kao sposobnost za analitičku misao, rješavanje problema i razumijevanje kompleksnih ideja. Iz tog se razloga pretpostavlja da će religijske teorije, koje nisu utemeljene u znanosti ili razumu, odbiti individualca čiji je IQ iznadprosječan: "Svim objašnjenjima negativnog trenda u relaciji ova dva pojma zajednička je jedna stvar: premisa da su religijska uvjerenja iracionalna, nemaju uporište u znanosti, nemoguće ih je testirati te su samim time nezanimljiva inteligentnim ljudima koji 'znaju za bolje od toga'", pojasnio je.

U ispitivanjima su proučavani pretežno pripadnici protestantske vjere, iz Kanade, SAD-a i Velike Britanije.