Čak i službenici u Kremlju priznaju mogućnost da na izborima u četvrtom najvećem gradu Rusije pobijedi nezavisni kandidat Jevgenij Rojzman - blago rečeno, prijeporan lik kojeg se konstantno povezuje s jednom od nekad najpoznatijih mafijaških skupina u Rusiji.

Ni teške optužbe ni glasine, a ni trogodišnja zatvorska kazna zbog krađa i nošenja hladnog oružja u mladim danima nisu ovome 50-godišnjaku smetale da tranzicijom u 21. stoljeće postane uvaženi zastupnik u Dumi. No sadašnji uspon prema poziciji šefa grada od 1,4 milijuna ljudi bio bi vrhunac dosadašnje Rojzmanove političke karijere, a mogao bi ga i ozbiljnije sukobiti s Putinovom Jedinstvenom Rusijom.

U zemlji u kojoj su dijelovi policije toliko ogrezli u kriminal da mnogi građani imaju više simpatija za bandite, mutna biografija iz 90-ih ne nameće se kao najkontroverzniji element Rojzmanove ličnosti. Takvih ima još u takozvanim elitama postsovjetske Rusije.

Rojzman se ističe jer, osim što u politici redovito pristupa oporbenim opcijama, poput šerifa s Divljeg istoka u Jekaterinburgu tjera neku vlastitu pravdu. U zadnjih desetak godina taj žestoki dečko, koji je tijekom jedne radijske debate istukao protukandidata, pozicionirao se kao radikalni borac protiv narkomanije, nove velike pošasti koja pogađa Rusiju. Ali on je takav borac da se od njegove 'pravedne borbe' mnogima diže kosa na glavi. U Jekaterinburgu, bivšem Sverdlovsku, otvorio je nekovrsni privatni zatvor za ovisnike. Zaposlenici te ustanove višestruko su optuživani za nasilje i otmice. Narkomani su na rehabilitaciju Rojzmanovog fonda 'Grad bez narkotika' dovođeni nasilno, bez vlastitog pristanka, te su, prema svjedočanstvima, podvrgavani brutalnom i nestručnom odvikavanju bez lijekova, 'uz kruh, vodu, luk i češnjak', vezani za krevete lisicama.

Pritom Sergej Plotnikov, stručnjak moskovskog Centra za novinarstvo u ekstremnim uvjetima, tvrdi da Rojzmanov antinarkomanski fond dobiva 'moralnu, materijalnu i ljudstvenu podršku' od predstavnika nekad moćne mafijaške organizacije Uralmaš, nazvane po legendarnom jekaterinburškom strojarskom zavodu oko čijih su bogatstava 90-ih krvavo ratovale tri gangsterske skupine. Rojzman žestoko poriče umiješanost u razbojničke poslove, ali priznaje da sve inkriminirane tipove poznaje od djetinjstva. Neki analitičari uvjereni su da iza Rojzmanovog Grada bez narkotika stoje upravo 'uralmaševci' koji, osim što su nabavili automate Kalašnjikov za zaposlenike Fonda, štite Rojzmana od osvete narkodilera.

Bit svog zatvorskog iskustva Jevgenij Rojzman će pokušati zakrabuljiti tezom da bi 'svaki ruski intelektualac trebao provesti malo vremena u zatvoru'. Inače je kolekcionar ikona i svjetovnih slika, otvara muzeje, bavi se književnošću, a lovu mlati suvlasništvom u firmi koja proizvodi nakit.

Ruski mediji primjećuju da bi rast popularnosti Rojzmana mogao biti dio šireg trenda po kojem nezavisni kandidati postaju interesantniji biračima od predstavnika Jedinstvene Rusije i drugih, mnogo puta kompromitiranih parlamentarnih stranaka za koje se vjeruje da ih kontrolira Kremlj. Otkako je Putin ukinuo izbore za guvernere lokalnih subjekata Ruske Federacije (od tada ih imenuje predsjednik, tj. Putin), praktički jedina opcija za izražavanje demokratske volje na izborima ostali su izbori za gradonačelnika.