Zahvaljujući dokumentima koje im je dostavio zviždač Edward Snowden, Washington Post je prvi put objavio kolosalne godišnje proračune američkih tajnih službi.

Tako je prvi put objavljeno da je ukupni proračun američkih tajnih službi u 2013. iznosio respektabilnih 52,6 milijarde dolara. Dokument od 178 stranica pokazuje uspjehe, neuspjehe i ciljeve čak šesnaest američkih tajnih službi koje zapošljavaju preko 100000 službenika od kojih je čak 35000 uposleno na zadacima kriptografije. U službenom objašnjenju vlasti slijedom objave tajnih dokumenata stoji da je SAD nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. znatno povećao ulaganje u obavještajne službe. Na to su povećanje utjecali, među ostalim, ratovi u Iraku i Afganistanu, sukobi tijekom Arapskog proljeća, proizvodnja oružja masovnog uništenja te razne prijetnje u domeni tzv. cyber ratovanja.

Smatra se da je SAD od 2001. potrošio ukupno oko 500 milijardi dolara na obavještajne službe, a u izvještaju stoji da je obavljen glavni cilj, točnije, sprečavanje novih terorističkih udara na tlu SAD-a.

Otkriveno je tako da CIA troši najviše od svih agencija, čak duplo više Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) u kojoj je Snowden svojevremeno bio zaposlen. Zatražen je, samo za 2013, proračun od 14,7 milijardi dolara, a CIA i NSA zajedno predvode tzv. 'ofenzivne cyber operacije', točnije agresivne upade u strane digitalne mreže u potrazi za podacima kojima bi mogli 'sabotirati neprijatelja'.

Iako se Snowdenova otkrića koja sustavno prepušta Guardianu i Washington Postu čine kao teški presedan u netransparentnom poslovanju obavještajnih službi, NSA je još prije curenja informacija vodio internu istragu nad 4000 svojih zaposlenika zbog straha od objave tajnih podataka. S očito slabim uspjehom, valja konstatirati.

Nadalje, terorizam je i dalje na vrhu liste prijetnji američkoj sigurnosti, a slijede napori oko zauzdavanja nuklearnog i ostalog nekonvencionalnog oružja, upozoravanje američkih vlasti o kritičnom događajima na međunarodnoj sceni, borba protiv strane špijunaže i izvođenje cyber operacija.

U sveopćem nadzoru stranih vlada, Iran, Kina i Rusija opisani su kao zemlje u kojima je teško dobiti precizne informacije, dok je Sjeverna Koreja i dalje zemlja o kojoj američke tajne službe imaju najmanje podataka, tzv. 'obavještajna rupa'. Stavka o praćenju biološkog i kemijskog oružja, krucijalna u sukobu u Siriji, također je veoma mršava te se tek navodi da se prati rad laboratorija u Pakistanu i ruske zalihe.

Većina analitičara slaže se u procjeni da objava podataka dopušta američkim građanima uvid u trošenje tajnih službi. James Clapper, direktor Nacionalne obavještajne službe, tek je poručio da se, unatoč udvostručenju troškova u posljednjih desetak godina, radi o ukupnom iznosu koji je i dalje ispod jedan posto nacionalnog BDP-a. 'Današnji svijet je bitno nestabilniji nego prije pola stoljeća', zaključio je u svom odgovoru.

Dobar dio stavki novog proračuna upućuje i na sve veće troškove u domeni visoke tehnologije koja u američkim obavještajnim službama igra sve već ulogu naspram klasičnih, ljudskih resursa. Tako se preko satelita pratio razvitak nuklearnog programa u Iranu, a zahvaljujući novom sustavu prisluškivanja, presrele su se poruke vojnog vrha u Siriji na samom početku sukoba.