Objavljujemo otvoreno pismo koje su dr. Miloradu Pupovcu, predsjedniku Srpskog narodnog vijeća (SNV‐a) danas poslale članice Udruge Žene u domovinskom ratu Zadar.

Poštovani gospodine Pupovac, 

Uslijed onoga što se događa u našem herojskom gradu Vukovaru, u potrebi smo uputiti vam otvoreno pismo, ne obraćamo vam se kao akademskom građaninu niti kao predsjedniku Srpskog narodnog vijeća, niti kao saborskom zastupniku već kao čovjeku kojeg je jedan od predsjednika Hrvatske Države odlikovao Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana.

One generacije koje budu živjele iza nas moći će u vašoj biografiji pročitati kako ste se kao Hrvatski intelektualac zalagali u svom vremenu za razvitak i ugled naše Domovine.

Članice naše Udruge traže od vas da sada svojom umnom snagom i ljubavlju prema svojoj Domovini učinite nešto da se nastala situacija u gradu heroju riješi na način koji je u argumentaciji svakog  časnog i umnog čovjeka.

Dakle u mogućnosti ste zatražiti provjeru egzaktnosti popisa pučanstva u gradu Vukovaru, budući da je utvrđeno da na području grada Vukovara živi 33% posto građana koji se deklariraju kao Srbi.

Zatražite da se  popis pučanstva uskladi sa Zakonom o prebivalištu   (Narodne novine, broj: 144/2012), koji je stupio na snagu 29. prosinca 2012. godine, u čijim odredbama jasno stoji kako  građanin mora prijaviti prebivalište policijskoj upravi ili postaji Ministarstva unutarnjih poslova, nadležnoj prema mjestu u kojem se trajno nastanio radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

Ova provjera podataka uvelike bi olakšala život tamošnjim građanima koji se smatraju pripadnicima Srpske nacionalne manjine, dok bi većinskom Hrvatskom narodu bila jedna provjera koja dokazuje da je Hrvatska država zasigurno jedna od najtolerantnijih država na svijetu, budući je za samo 15 godina od uspostave mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja uspjela provesti postupak  povratka izbjeglih Srba, koji su u velikom broju  bili pripadnici neprijateljske vojske koja je izvršila agresiju na Vašu i našu Domovinu.

Potrebno je da se založite za  ovaj postupak, jer na taj način dokazali bi da ste zaista zaslužili imati tako veliko odlikovanje Hrvatske države.

Zatim, bilo bi dobro da vi kao vrstan predavač i profesor lingvistike i  filozofije organizirate edukacijske seminare i okrugle stolove na temu Hrvatskog jezika i pisma, te da se argumentiraju paralele po kojima bi jezik ljudi koji danas žive u Vukovaru, a znamo da su to ljudi i obitelji koje su  do Hrvatskog Domovinskog rata živjele u tom prelijepom gradu, mogao biti Srpski jezik i ćirilično pismo. Po kojoj znanstvenoj osnovi bi nekome tko se rodio  i živio u Vukovaru do 1998. godine srpski jezik  mogao biti materinji  jezik?

Drago nam je da ste vi  porijeklom Dalmatinac, dakle rođeni ste u Ceranjama Donjim gdje ste završili osnovnu školu, gimnaziju ste završili u Zadru, a studij u Zagrebu, sve ovo događalo se u državi Jugoslaviji koja je u svom Ustavu imala odredbu u kojoj se jasno navodilo da je službeni jezik i u SR Hrvatskoj, Hrvatski jezik i latinično pismo. Isto tako vaši roditelji kao ljudi koji su živjeli u Ravnim Kotarima govorili su svojim mjesnim govorom, dakle kotarskom ijekavicom koja također nema baš nikakvih dodirnih točaka sa srpskim jezikom. Stoga bilo bi u redu da  educirate pripadnike nacionalne manjine da su cijeli život govorili i pisali  na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, te da srpski jezik i ćirilično pismo nikako ne može biti njihov materinji jezik.

 U Hrvatskoj je nakon završetka Hrvatskog Domovinskog rata vrlo važno zacijeliti ratne rane, dakle što prije uspostaviti suživot. Tražimo od vas da cijeloj Hrvatskoj javnosti kažete na koji način srpska zajednica pridonosi suživotu i što je dosad uložila u suživot.

Možemo vas podsjetiti da je Hrvatska zakonom omogućila oprost svim pripadnicima neprijateljske vojske , pripadnicima JNA i četnicima, također Hrvatska je uložila velika materijalna sredstva u obnovu stradalih i uništenih obiteljskih kuća srpskih povratnika,  Hrvatska je omogućila povrat stanarskih prava osobama srpske manjine, Hrvatska je priznala sva stečena prava za vrijeme okupacije na području tzv. SAO Krajine zakonom o konvoldaciji, Hrvatska je priznala sva radnička i mirovinska prava povratnicima, Hrvatska redovito isplaćuje mirovine srpskim povratnicima, Hrvatska je priznala prava stradalim civilima na području tzv. SAO Krajine, Hrvatska je omogućila dvostruko pravo glasa srpskoj nacionalnoj manjini, Hrvatska je oprostila sva ratna razaranja, sve spaljene kuće, crkve, sve uništene trajne nasade, materijalna dobra, Hrvatska je oprostila iako nitko oprost  nije tražio, Ovčaru, Škabrnju, Nadin, Čelije, Kijevo...  

Hrvatska je jedna zaista tolerantna zemlja, Hrvati su zaista dobri kršćani  i katolici koji nikome ne brane da živi i stvara u zemlji Hrvatskoj.

Gospodine Pupovac, recite Hrvatskom narodu što je Srpska nacionalna manjina uložila u suživot, čega ste se odrekli i što bi još zadovoljilo vaše nacionalno biće da bi mogli sretno živjeti u ovoj zemlji?

Odlikovani ste Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana, dokažite svima da ste zaista zaslužili ovo odlikovanje, da želite biti humanist i pokazati cijelom svijetu kako srpska nacionalna manjina razumije da nije potrebno uzimati jezik i pismo tuđe države kako bi ste kao manjina sretno živjeli u svojoj državi.

Učinite to kao čovjek, kao  zastupnik Hrvatskog državnog sabora, kao hrvatski profesor i intelektualac, kao stručnjak, kao humanist i kao ugledni Hrvatski i europski građanin.

Ako volite zemlju u kojoj ste rođeni, u kojoj ste odrasli, koja vas je školovala, u kojoj ste se ostvarili kao stručnjak, u kojoj uživate slobode i prava kao pripadnik nacionalne manjine učinite to.!!! 

S poštovanjem, 

Članice Udruge Žene u Domovinskom ratu - Zadar