Piromane uzbuđuje sve vezano uz vatru, njezina moć ih fascinira, dive se kako samo jedna iskra može postati požar katastrofalnih razmjera

Uzimaju šibice, pale i onda s osmijehom na licu gledaju kako vatra proždire šume, kuće, a uplakani mještani brane imovinu od plamenih jezika koji bi mogli progutati sve ono što su desetljećima stvarali, piše Slobodna Dalmacija

Vatrogasci su s piromanima imali posla i ovoga ljeta, a policija je njih nekoliko i uhitila. Nekima su čak postavili stupicu u suradnji s vatrogascima. Prošle godina policija je u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježila 936 požara koji su ostavili štetu od 104 milijuna kuna, u Dubrovačko-neretvanskoj 304 sa štetom od 150 milijuna kuna, u Šibensko-kninskoj 893 - 290 milijuna kuna i u Zadarskoj 670 požara koji su prouzrokovali štetu od 21 milijun kuna.

Za 25 posto požara nikad se ne sazna uzrok. Službene brojke s kojima pak barataju vatrogasci govore da je do četiri posto požara sigurno namjerno izazvano, dok neslužbene procjene govore da je piromanija puno češća, ali se teško otkriva. Piromane uzbuđuje sve vezano uz vatru, njezina moć ih fascinira, dive se kako samo jedna iskra može postati požar katastrofalnih razmjera.

Sam čin potpaljivanja i gledanja kako požar raste jedan je dio ‘rituala'. Završni čin dolazi dan poslije: listaju novine, impresionirani su naslovima "Vatra progutala šumu, trebat će sto godina da je obnovimo". Zadovoljstvo im se iscrtava na licu dok gledaju fotografije pepela, mrtvu šumu, kuće u kojima je nekada bio život, a danas su samo groblja... Neki piromani imaju i druge poremećaje, susretali su se već s psihijatrima, policijom... No, upozoravaju stručnjaci s kojima smo razgovarali, za neke građane nikad se ne bi reklo da su palikuće: uglađeni su, inteligentni, imaju dobre poslove i sređenu obiteljsku situaciju. No, ni u poslovnom ni u privatnom životu ne mogu pronaći nešto što ih tako ‘pali' kao vatra i njezina destrukcija. Takve je i najteže uhvatiti; često prije nego što "padnu" iza sebe već imaju desetke, ako ne i stotine potpaljenih požara koji su uzrokovali milijunske štete.

Prof. dr. Vlado Jukić, ravnatelj zagrebačke psihijatrijske bolnice Vrapče, u obradi je imao nekoliko piromana.

- To je zanimljiva pojava jer meni, kao ni drugim kolegama, nikada nije došao sam piroman i tražio - izliječite me. Toga nema. Njih na obradu šalju sudovi, tako ih susrećemo. Piromani u većini slučajeva ne osjećaju krivnju, jedini nelagodan osjećaj koji im se javlja je strah da će biti uhvaćeni. Zato su jako oprezni. U načelu su to ubrojive osobe, svjesne da krše zakon. Što se tiče liječenja, tu malo mogu pomoći lijekovi, najčešće se poseže za psihoterapijskim liječenjem uz primjenu sedirajućih anksiolitika. Zanimljivo, priromani vole vatru, znaju čak vatrogascima pomoći u gašenju - kaže dr. Jukić, uz napomenu da je piromanija poremećaj kontrole, baš kao i kleptomanija, a jedini motiv im je uzbuđenje.

Vladimir Cvek, sudski vještak čija je specijalnost zaštita od požara, navodi da je piromane teško otkriti.

- Zanima ih sve vezano uz vatru, pa su tako usavršili i znanja kako potpaliti požar, a ne biti uhvaćen. Postoje i razne naprave koje se aktiviraju pola sata nakon što ih je piroman odložio u neki zatvoreni ili otvoreni prostor. Kemijska reakcija se stvara s odgodom, tako da i na taj način mogu zamesti trag. Iskusni policajci mogu im ući u trag jer su piromani recidivisti, često pale pa ih se otkrije tek nakon što su požar više puta podmetnuli. Piromanija je iznimno štetna jer samo jedna šibica može uzrokovati požar golemih razmjera - kaže Cvek.

I policijska statistika potvrđuje navode sudskog vještaka da su piromani recidivisti: „Na trogirskom području uhićen je 24-godišnjak zbog sumnje da je podmetao požare i time počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, čl. 215. Kaznenog zakona. Od 11. srpnja do 2. kolovoza 2013. godine na području Ljubitovice zabilježen je veći broj požara za koje su postojale osnove sumnje da su podmetnuti. Uzimajući u obzir da je i u 2012. na istom području zabilježen znatan broj požara za koja se također sumnjalo da su podmetnuti, djelatnici Policijske postaje Trogir zajedno s djelatnicima dobrovoljnih vatrogasnih društava s područja Trogira, Segeta i Marine organizirali su zasjedu s ciljem hvatanja počinitelja. Neposredno nakon izbijanja požara i u neposrednoj blizini jednog od požara, policijski službenici i vatrogasci zatekli su 24-godišnjaka. Osnovano se sumnja da je namjerno izazvao četiri požara na navedenom području", stoji u nedavnom policijskom izvještaju.

U policijskoj evidenciji policijskih uprava u Dalmaciji postoji više dosjea o ‘palikućama', kao i bilješki koje ukazuju da su požari podmetnuti, a počinitelji nisu pronađeni. Palikuće, svjedoče i statistike, za života, ako ih se ne uhvati, mogu potpaliti desetke požara, a državu koštati milijune kuna. To potvrđuje i slučaj iz Šibensko-kninske županije od prije nekoliko godina kada je istraga trajala mjesecima. Naime, policija je znala da palikuća svakodnevno podmeće velike požare koje su gasili čak i kanaderi. Nakon istrage policija je pronašla mladića u dvadesetim godinama koji je u samo šest mjeseci izazvao čak 20 požara. Pažljivo je tijekom proljeća i ljeta tražio lokacije sa suhom travom, zatim potpaljivao upaljačem i gledao kako gori. Tom prilikom su tako izazvani požari, ističe MUP, uzrokovali štetu od 100 tisuća kuna, a na gašenju su angažirani deseci vatrogasaca.
saša jadrijević tomas

Kazna - zatvor do pet godina

Što zakon kaže? Tko požarom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Tko kaznena djela počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Naslov okvir

Palikuće su najčešće muškarci, često u dvadesetim ili tridesetim godinama, ali policija nerijetko uhvati i ‘ugledne' građane u šezdesetim godinama koji su potpaljivali požare. Neki piromani, kako nam objašnjavaju kriminalisti, možda podmeću požare od djetinjastva, a budu uhvaćeni tek nakon nekoliko desetljeća. U svojoj piromanskoj ‘karijeri' znali bi zapaliti stotine požara, a trag često ‘kriju' na način da se pridruže vatrogascima, satima revno gase požar koji su uzrokovali, ljute se na piromana, počinjenu štetu...

SD/eZd