Možete li zamisliti društvo u kojem bi svaki odrasli pojedinac, imao posao ili ne, i bez obzira na svoj imetak, imao pravo na univerzalni temeljni dohodak, u visini egzistencijalnog minimuma? Čini li vam se to previše revolucionarnim i utopijskim za ovo vrijeme krutog kapitalizma i jednostavno nemogućim?, piše novilist

E, pa možda ipak nije tako. U Europskoj uniji u toku je potpisivanje peticije za uvođenje univerzalnog temeljnog dohotka (UTD). Koristeći se odredbom iz Lisabonskog ugovora koja omogućava izravnu demokraciju zagovornici UTD-a moraju prikupiti najmanje milijun potpisa u najmanje sedam država članica, nakon čega će Europska komisija morati razmotriti njihov prijedlog.

Popravak kapitalizma

O njemu će potom raspravljati i Europski parlament, nakon čega Europska komisija morati donijeti konačnu odluku hoće li uvesti UTD u EU. Svakoj članici EU određen je prag broja potpisa koji mora biti prijeđen u najmanje sedam članica da inicijativa uspije (za Hrvatsku je taj prag 9.000 potpisa, a za Njemačku 74.250 potpisa). Ako do 14. siječnja bude prikupljen dovoljan broj potpisa - inicijativa se može potpisati preko sustava Europske komisije na internetskoj adresi http://sign.basicincome2013.eu/ - Europa će biti korak bliže uvođenju sustava koji će svakom pojedincu jamčiti temeljnu egzistencijalnu sigurnost.

Poticaj iz Švicarske

Zagovornici UTD-a dobili su neočekivan poticaj iz Švicarske. U toj bogatoj zemlji ovih je dana tri mjeseca prije isteka roka prikupljen dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma na kojem će građani odlučiti hoće li svaki građanin, zaposlen ili nezaposlen, mjesečno primati 2.500 švicarskih franaka, a analitičari ističu da još nijednoj građanskoj inicijativi u toj zemlji, a bilo ih je puno, nije tako brzo uspjelo skupiti 130 tisuća potpisa, 30 tisuća više nego što je potrebno za raspisivanje referenduma.

Ako referendum i uspije, Švicarska ne bi bila prva zemlja s UTD-om. Još početkom osamdesetih uvela ga je Aljaska, u kojoj svaki stanovnik dobiva godišnji dodatak iz fonda u kojem se slijevaju sredstva od prikupljenog poreza na eksploataciju nafte.

UTD ne predstavlja otklon od kapitalizma, kako će se nekima možda učiniti na prvi pogled, koliko je riječ o otklonu od neoliberalnog kapitalizma koji posljednjih godina i desetljeća ubrzano proizvodi društvenu nejednakost, nezaposlenost i siromaštvo. U EU na pragu siromaštva živi 120 milijuna stanovnika. UTD »popravlja« kapitalizam: dok sadašnji sistem masovno proizvodi socijalnu isključenost i raslojenost, ideja UTD-a temelji se na uključenosti i osobnom dostojanstvu, socijalnoj sigurnosti svih građana, i to na dugoročnoj osnovi, čime bi se rasteretio i postojeći socijalni sustav.

Iako će se mnogima u Hrvatskoj već i sama ideja univerzalnog temeljnog dohotka učiniti egzotičnom i neprovedivom, riječ je o dojmu koji je ponajprije rezultat neobaviještenosti i nepostojanja bilo kakve ozbiljnije rasprave o alternativama postojećem poretku, iako je on očigledno pogrešan. Za razliku od Hrvatske, u Europi se o tome vodi živa i ozbiljna rasprava, pa i u susjednoj Sloveniji, u kojoj je vjerojatno zato već prikupljeno skoro 70 posto od potrebnog broja potpisa za UTD, najviše u Europi!

Stara ideja

Ideja UTD-a stara je stoljećima. Još John Stewart Mill govorio je o egzistencijalnom minimumu za svakog člana zajednice, »bio taj sposoban za rad ili ne«, a slične ideje imali su i socijal-utopisti i humanisti Charles Fourier i Thomas More, u čijoj Utopiji niti jedan čovjek ne smije umrijeti od gladi.

Ideja univerzalnog dohotka danas ima svoju svjetsku udrugu, a belgijski politički filozof Philippe Van Parijs vjerojatno je njezin najpoznatiji zagovornik, koji u svojoj knjizi »Besplatan ručak za sve« uvjerava da država svakom članu društva mora isplatiti određen iznos, bez obzira na položaj pojedinca u društvu, imovinsko stanje i radni status.

Ideja UTD-a, naravno, ima i svoje protivnike. Kritičari tvrde kako je ideja apsurdna, jer bi pomogla onima koji ne žele raditi, stvarajući preveliku ovisnost pojedinaca koji bi ubrzo izgubili profesionalne vještine i motivaciju. Jedan od njihovih najčešćih argumenata svodi se na visoke izdatke takvog dohotka (taj bi iznos bio određen za svaku zemlju posebno, a u Hrvatskoj bi se kretao malo iznad 2.000 kuna, u visini minimalne plaće, dok bi u Sloveniji iznosio oko 600 eura), no njegovi zagovornici najčešće spominju prihode od tzv. Tobinovog poreza na financijske transakcije. Tim bi se porezom, nazvanom prema američkom ekonomistu Jamesu Tobinu koji je bio i zagovornik UTD-a, mogle prikupiti stotine milijardi eura, a njime bi se usto zauzdalo financijske špekulante, koji su izazvali krizu.

NL/eZd