Oni nisu rođeni u Hrvatskoj, ali već nekoliko godina ovdje sretno žive. U vrijeme kad Hrvati odlaze 'trbuhom za kruhom' i bolju budućnost traže u nekoj od zemalja Europske unije i svijeta, oni su upravo našu zemlju odabrali za svoj novi dom. I nisu pogriješili, kažu: krasna priroda, fina hrana i jednostavni ljudi. Ipak, ponekad malo previše kukamo, bojimo se promjena i imamo previše administracije.

Uglađenim Englezima možda će zasmetati hrvatska izravnost. Hrvati ne okolišaju, direktni su, pa samim time- strancima i pomalo nepristojni. Tako nas je doživio i 34-godišnji DJ, glazbenik Matt Davies kad je prvi puta stigao u Hrvatsku.

"Ubacujete mnogo 'daj mi' i 'reci mi'. U Engleskoj moramo staviti 'molim vas' na početak. Ne možemo ući u pekarnu i reći 'Daj mi burek', to tako ne funkcionira", izjavio je Davies.

Danas priznaje - nije to loše, na sve se čovjek privikne. Iz Velike Britanije 2006. doputovao je u Međimurje, odakle mu je djed. Dvije godine kasnije, vratio se, oženio i ostao. "Došao sam zbog obitelji, a ostao zbog ljubavi", rekao je Davies.

Zbog ljubavi je prije dvije godine iz Srbije došla i Olivera Radović. 25-godišnja studentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu primjećuje: imate viši standard i, za njene pak pojmove, kulturnije ljude. "Fini, ljubazni, za nijansu hladniji nego ljudi u Srbiji", rekla je Radović.

Iako sa sobom nosi samo ugodna iskustva, Olivera priznaje kako se u komunikaciji još uvijek suzdržava. Ni nakon više od 20 godina nije joj lako biti Srpkinja u centru Zagreba. "Mediji su preplavljeni time pa sam i ja zbog toga na oprezu. Uvijek razmislim kako ću nešto izgovoriti, da se ne omakne ekavica i slično", kaže Radović.

Hrvatsko se društvo boji promjena, zaključuje 28-godišnja Francuskinja Juliette Delescluse koja u Hrvatskoj živi već četiri godine. Zaposlena u UNDP-u na programima razvoja imala je priliku pratiti promjene u društvu i tranziciju Hrvatske u Europsku uniju.

"To je narod koji, čini mi se, ide prema promjeni, ali se osjeti da se bar još polovica društva ne slaže s tim promjenama", naglasila je Delescluse.

Hrvati su narod koji dosta kuka, primjećuje. Život je skup u odnosu na male plaće, no i u Francuskoj je slično: cijene su rasle, a plaće padale, kaže. "Često se žale na standard, što za dio populacije potpuno razumijem. Ja im uvijek kažem: možda vaši standardi su nisu najbolji, ali nisu ni toliko loši koliko možete zamisliti", ističe Delescluse.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju pozitivan je pomak, slažu se naši sugovornici. Ipak, na mnogočemu još trebamo raditi, primjećuje Matt kojem je 'trn u oku' hrvatska administracija. "Kad moram u Petrinjsku po dokumente dođe mi da se ubijem. To je policijska postaja, oni bi se trebali baviti kriminalom, a ne imigracijama. Tad pomislim: Hrvatska, uđi više u 3.tisućljećje", rekao je Davies.

A u 3. tisućljeću Hrvatska bi trebala biti i slobodnija, otvorenija za trgovinu i bez restrikcija. Potencijala imamo, no bilo bi tužno kad bi ga iskoristili samo strani investitori umjesto domaćih ljudi, zaključuje Matt. "Bojim se onog što bi investitori i strani fondovi mogli napraviti. Volio bih da se to ne dogodi. Mislim da Hrvatska ima šarmantnu osobnost i ne bih volio da netko to uništi", izjavio je Davies.