Iako se redovito piše o velikom utjecaju raznih lobija na odluke i propise koje donosi Europska komisija, relativno rijetko se govori o potencijalnim sukobima interesa koji mogu snaći visoko pozicionirane dužnosnike Europske komisije kada iz javnog prelaze u privatni sektor. Upravo o osjetljivoj temi uvažavanja sukoba interesa unutar same Europske unije piše Spiegel u svom međunarodnom izdanju.

Priča započinje sa znakovitim citatom Karela de Guchta, aktualnog povjerenika za trgovinu, koji je pri preuzimanju funkcije pred Europskim parlamentom izjavio da kani odluke donositi 'neovisno' o utjecaima lobija. Njegov recentni potez o uvođenju kazni za kineske proizvođače solarnih panela zbog dampinga (prodaja robe po umjetno sniženim cijenama u cilju eliminiranja konkurencije) dao bi naslutiti da održava zadanu riječ.

No da situacija nije ni približno tako jednostavna, pokazuje niz drugih primjera u kojima visoki dužnosnici Komisije odlaze raditi za privatni sektor. Naime, niz kompanija, odvjetničkih ureda i PR agencija bitno ovise o odlukama Komisije i u tom pogledu redovito regrutiraju dužnosnike iz Bruxellesa u nastojanju da što bolje obrane vlastite interesa i interese svojih klijenata.

Spiegel navodi primjer Sergea Aboua, bivšeg direktora agencije za vanjske odnose i bivšeg ambasadora Unije u Pekingu, koji je postao savjetnik za najveću kinesku telekomunikacijsku kompaniju Huawei Unatoč očitom sukobu interesa, Unija je dopustila Abouu da preuzme novi posao tek uz upozorenje da se ima kloniti svakog 'lobiranja pri Komisiji'.

Nadalje, slučaj Fritz-Haralda Weniga, šefa odjela za trgovinu pri Komisiji, još je znakovitiji. Navodno mu je ponuđeno 100 000 eura da bi odao povjerljive informacije lobistima koji su se Komisiji lažno predstavili kao kineski novinari. Wenig je dobio otkaz, no slučaj je u međuvremenu završio pred sudom.

No sukob interesa može se detektirati i prilikom ostanka u javnom sektoru nakon karijere u Europskoj komisiji. Bivši generalni direktor za energiju, Britanac Philip Lowe, otišao je raditi za vladinu agencije za konkurentnost i tržište što otvara niz sumnji budući da je dobro poznato da vladine agencije i briselska uprava često imaju različita stajališta. U njegovom slučaju je zanimljivo to što je počeo raditi za vladinu agenciju još dok je bio zaposlenik Komisije.

Anti-lobistička organizacija Corporate Europe Observatory redovito upozorava da Komisija slabo prepoznaje sukob interesa u vlastitim redovima . U tužbi koju su podnijeli zajedno s drugim organizacijama tvrde da je bilo barem 343 slučaja s potencijalnim sukobom interesa prilikom odlaska dužnosnika u posljednje četiri godine, a samo jednom je Komisija spriječila svog zaposlenika pri prelasku u privatni sektor.

Spiegel izražava nadu u bolju praksu s imenovanjem nove pučke pravobraniteljice EU-a, Emily O'Reilly, koja tvrdi da Komisija mora postaviti 'zlatni standard' u domeni sukoba interesa. Očekuju se tako stroža pravila o prelasku u privatni sektor od 1. siječnja 2014.,primjerice, period čekanja od 12 mjeseci prije odlaska na novu poziciju.

Njena prva bitna odluka odnosit će se na slučaj Michela Petitea koji je vodio pravni odjel Komisije do 2007. nakon čega je otišao raditi za pravni ured u Parizu koji zastupa Philip Morris International. A upravo je s duhanskom industrijom Petite redovito pregovarao u ime Komisije, a sastajao se u 2011. i 2012. s bivšim kolegama iz Komisije upravo na temu određivanja novih pravila za proizvođače cigareta. Ironičan je podatak da je Michèle Petite, zahvaljujući odluci predsjednika Komisije Josea Manuela Barrosa, još uvijek član Etičkog odbora koji nadzire slučajeve sukoba interesa za dužnosnike Europske unije.