Iako je posljednjih tjedana bilo puno buke oko natpisa na ćirilici u Vukovaru, trend razbijanja ploča prelio se i na druga mjesta u Hrvatskoj. Tri razbijene ploče i jedna ukradena, događaj je koji je iznenadio ljude koji godinama žive u Udbini ne zamarajući se time tko je tko.

Smještena u srcu Like i okružena planinskim vrhovima, razasuta su mjestašca općine Udbina koju nastanjuje 1900 ljudi; bez svađa ondje žive Hrvati i Srbi. Neopterećeni ratnim naslijeđem zajedno rade, slave blagdane i druže se. Na vlasti je koalicija HDZ-a i SDSS-a, a procvatu gospodarstva doprinosi poslovna zona. Ondje se nitko ne zamara politikom, život je kažu nešto drugo...

Iako mu je u ratu poginula majka i srušena mu je kuća, Tomo Rogić danas sve svoje sumještane gleda jednako. Vlasnik je šumarskog obrta, prodaje i razvozi drva ne pitajući tko je tko.

"Ja sam Hrvat, a sa mnom rade Srbi, kupuju drva od mene, ja im prevozim, sve je ok. Nema nikakvih trzavica. Sa svima surađujem", kaže Rogić.

Je li mušterija u trgovini njegove supruge Hrvat ili Srbin, ne zanima ni umirovljenog branitelja Ninoslava Hajdinjaka. Kaže, bez politike, svima bi nam bilo bolje.

"Nisam svojom voljom išao u rat. Najviše bih volio da do toga nije niti došlo. Unazadilo nas je 20, 30, 50 godina i opet vratilo nazad. Kažem, trebamo se okrenuti danas da vidimo od čega ćemo sutra živjeti", ističe Hajdinjak.

Nije ni znao da su u njegovom susjedstvu postavljene ploče s ćiriličnim natpisom, niti mu to smeta.

"Ono što je bilo, bilo je. Trebamo, kažem, danas gledati od čega živimo, za kruh. Od ploča se neće živjeti, bile one na latinici, ćirilici, njemačkom, od tih ploča se neće živjeti".

Ploče ne zanimaju ni Stevu Kovačevića. Iako je pravoslavne vjere, kaže, nikakvih problema u Udbini nema. Izbjegao je u ratu, a vratio se 2003. godine jer ga je čekao posao koji je radio i prije rata. Po struci je električar.

"Do sada nisam imao nikakvih problema, obzirom da sam pravoslavac. Imam prve susjede Hrvate s kojima se super slažem, od prvog dana otkad sam došao i otkad su oni došli u tu kuću. Dapače, imam puno kućnih prijatelja Hrvata, isto idem kod njih na rođendane, oni dolaze kod mene i nikad nikakvih problema nismo imali do sada", otkriva Kovačević.

Nije mu drago što je netko nedavno uništio i skinuo dvojezične ploče, no ne vjeruje da su za to krivi njegovi sumještani.

"Mislim da ovo što se dogodilo nije napravio nitko iz Udbine, nego vjerojatno netko u prolazu".

Neka se time bave policija i politika, poručuju. A oni će i dalje brinuti o važnijim stvarima, u suživotu koji bi svima trebao biti primjer.