Marina Lovrić Merzel kod Stankovića nije odgovorila niti na jedno pitanje, ali je o svojoj stranci rekla baš sve.

Merzelica kod Stankovića nije dala niti jedan odgovor. Ona ne zna niti o čemu je bio njen diplomski rad. Ne zna zašto njen ured troši desetke tisuća kuna na cvijeće. "Dajte molim vas", "Dajte molim vas" - mumljala je ušminkana županica.

Umjesto pružanja odgovora na jednostavno pitanje "zašto ste potrošili pola milijuna proračunskog novca na luksuzan auto", bahata županica uporno je ponavljala "Ma dajte molim vas", mantru na kojoj je izgradila karijeru grgljajući je dok je gulila koljena za partijska kumstva. Uspješno, jer najmalicioznija partijska žgadija danas joj drži leđa: od kumova Linića i Mrsića, do predsjednika Josipovića.

"Ja sam uštedila" - mrtvo hladno isprdila je stara SDP-ovka. Ona je, zamislite, uzela Audi da uštedi. Dok se u proračunu štedi na plaćama i prekovremenima profesora i liječnika, a puni ga se tahijevskom pljačkom radnika i poduzetnika, SDP-ovi članovi, eto, štede kupujući Audije.

Merzelica je utjelovljenje svoje partije: intelektualno i stručno potkapacitirani da povuku korisne poteze, ali dovoljno prljavi i sebični da sebi i svojima osiguraju maksimalni komfor i luksuz.

Nema tog crvenog ruža, liposukcije i botoksa, kupljenog na račun sisačke i hrvatske sirotinje, koji prežderano SDP-ovo političko ruglo mogu uljepšati. SDP je sve što je Merzelica, Merzelica je sve što je SDP. Rastrošna, bahata, ohola, bešćutna, neuka, samodovoljna, drska, nesposobna i štetna za Hrvatsku.

I prljavo leglo afera.

Na račun Siščana

Kupnja Audija A6 za 433 tisuće kuna samo je najnoviji slučaj. Državna revizija još 2011. godine utvrdila je da je Lovrić Merzel na službene ručkove potrošila 800 tisuća kuna, da je plaćala čak 12 savjetnika (što je samo u prvih pet mjeseci 2010. koštalo više od pola milijuna kuna), kao i da je na javnim nabavama netransparentno potrošila 16 milijuna kuna.

Nevjerojatnu drskost Merzel je pokazala kada je proračunskim novcem platila kaznu za pogrešno parkiranje službenog automobila, te kada je na službeni put, koji je platila županija, kao suputnika povela muža. Najbizarnija Merzeličina afera ipak se tiče optužbi da je liposukciju platila novcem poreznih obveznika, zbog čega je u travnju pokrenuta i istraga DORH-a. Vrlo je brzo Državno odvjetništvo u Sisku zaključilo da je sve bilo po zakonu; Lovrić Merzel, objavio je DORH nakon 19 dana istrage, obavila je na trošak HZZO-a operaciju na koju je imala pravo, te su zaključili da nema potrebe za daljnjim postupanjem.

Zašto nije smijenjena? Od koga budalo, od "socijaldemokrata" i "pravednika"? Od onih koji su je postavili?

Zna Merzelica zašto se s podsmijehom u lice gledateljima hvali kumstvima s naftašem Linićem i farmaceutom Mrsićem, te prijateljstvom sa zampovcem Josipovićem.

U odnosu na te veprove, ona je samo malo prljavo prase.

Kumovi i partijske afere

U usporedbi s aktualnim ministrom financija Slavkom Linićem, Merzel igra u nižoj ligi. Podsjetimo za početak na nikad istraženu, krajnje sumnjivu privatizaciju JPS-a, zbog koje je Mirja Tomas Linića optužila da je primio mito.

Brodogradilište Viktor Lenac svog kuma Damira Vrhovnika Linić je u Račanovom mandatu sanirao s 56 milijuna dolara. Svoje prste Linić je imao i na privatizaciji Večernjeg lista, koji je austrijskoj Styriji prodan za 50-ak milijuna eura manje od realne vrijednosti. Sanirao je Linić 2001. sa 100 milijuna eura i Hrvatsku poštansku banku, čime su zapravo pokriveni krediti Miroslava Kutle.

A zatim je tu i afera s Riječkom bankom, iz koje je nestalo 100 milijuna maraka. Ivan Štokić, šef uprave te banke, svojih 520.000 eura izvukao je na vrijeme, ali Linić ga je svejedno žestoko branio. Linića se povezivalo i s aferom u Hrvatskom teniskom savezu; 2002. je na teret državnog proračuna prebacio 10,5 milijuna kuna duga privatne firme Alplan tadašnjeg zagrebačkog vijećnika Aladara Metzingera, koji je u Gradsku skupštinu ušao na listi Miroslava Tuđmana. Negdje u to vrijeme Goranu Štroku je, također pod Linićevim pokroviteljstvom, prodan hotel Excelsior u Dubrovniku za milijun maraka, odnosno za oko 30 puta manje od realne cijene.

Dok je Linić bio šef Fonda za privatizaciju, prodan je i hotel Alan. Na toj je privatizaciji država izgubila više od 18 milijuna kuna. Linićevo ime spominjalo se i u aferi Riječke tržnice, zbog koje je Grad Rijeka oštećen za oko 80 milijuna kuna. Uz Linića, ta se afera vezivala i uz SDP-ovog gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela. Rasplet slučaja još nismo dočekali.

Jedna od najvećih afera koja se vezivala uz istaknute članove SDP-a je afera Daimler. Čelnici te firme priznali su da su davali mito članovima hrvatske vlade, koja je 2003. izravnom pogodbom od Daimlera kupili vatrogasna vozila za 85 milijuna eura. Na mito je, prema dokumentaciji koja je stigla iz Amerike, otišlo 4,7 milijuna eura. Posao su dogovarali ministri u Račanovoj vladi Mato Crkvenac, Ljubo Jurčić i Šime Lučin, koji je i potpisao ugovor. Slučaj i dalje traje, a koje je točno SDP-ovce Daimler potplatio, i dalje se nije dokazalo.

Svoje afere ima i nešto mlađa garda SDP-ovaca. Tihomir Jakovina, ministar poljoprivrede, u fokusu medija završio je kada se otkrilo da svoju firmu TJ PROM nije nakon što je postao ministar prebacio na posrednika. Time je prekršio zakon, a još je usto i lagao kada je tvrdio da je zapravo ispunio svoje zakonske obveze, samo o tome nije izvijestio Povjerenstvo za sukob interesa. Gubitašku firmu koja je imala oko 850.000 kuna dugova (od čega je oko 150.000 otpadalo na dug državi) Jakovina je na kraju prodao za 400.000 kuna nepoznatom poduzetniku iz Slavonskog Broda Predragu Šimiću, inače treneru u lokalnom rukometnom klubu čiji je i Jakovina član.

Krajnje netransparentno ponašanje karakterizira i ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića, koji je baš poput Jakovine, čovjek od Milanovićevog povjerenja. Zmajlovićeve afere tijekom ove godine razotkrivao je upravo Index: otkrili smo tako da je u Ministarstvo zaštite okoliša nakon stupanja na dužnost doveo 16 nepotrebnih ljudi, među kojima i svoje dvije susjede iz Jastrebarskog. Bahatost je Zmajlović demonstrirao i kada si je na trošak ministarstva kupio avionsku kartu za Katar za 19 tisuća kuna. Hotelski smještaj koštao je dodatnih 50-ak tisuća kuna. Također, čim je uselio u ministarstvo iz kojeg je netom prije izbačena Mirela Holy, Zmajlović je odlučio preurediti svoj ured. To je koštalo oko 100.000 kuna. Zatim su tu i troškovi reprezentacije; samo u prva tri mjeseca 2013. Zmajlović je za kavu, sokove i voće potrošio skoro 10 tisuća kuna.

Ipak, nije da se SDP-ovci brinu samo sa sebe. Dobro ide i članovima njihovih obitelji. Uzmimo za primjer Dianu Mrsić, suprugu ministra rada Miranda Mrsića, vlasnicu firme Solpharm koja pruža konzultantske usluge stranim farmaceutskim firmama, odnosno zastupa njihove interese na hrvatskom tržištu lijekova. U 2012. godini Solpharm je imao 16,4 milijuna kuna prihoda, od čega 10,8 milijuna kuna bruto dobiti. Od 2010. do danas (SDP-ova koalicija na vlast je došla krajem 2011. godine) bruto dobit firme Diane Mrsić i više je nego ušesterostručena. Ona, međutim, tvrdi da njen poslovni uspjeh s politikom nema veze. Nikakav novac Diana Mrsić, naime, ne dobiva direktno od države, već isključivo od farmaceutskih kompanija s kojima surađuje. Tome ipak treba dodati kako nam je iz HZZO-a potvrđeno da je za lijekove firmi koje u Hrvatskoj zastupa Solpharm Diane Mrsić samo u 2012. iz državnog proračuna potrošeno 25,9 milijuna kuna.

Osvrnimo se i na šefa SDP-a Zorana Milanovića. Njegov brat Krešimir, javnosti poznat po tome što je u Mercedesu po Splitu pijan bježao policiji, umočen je u mnoštvo sumnjivih poslova o kojima dobar dio hrvatskih medija izbjegava izvještavati.

Informacija da je Milanovićev brat pod prilično čudnim uvjetima dobio kredit od tvrtke kćeri Nove ljubljanske banke morala je tako doći iz slovenskih medija. Koji su otkrili da je Krešimiru Milanoviću par tjedana prije parlamentarnih izbora 2007. godine (kada se prognozirala Milanovićeva pobjeda protiv Sanadera) odobreno 3,2 milijuna eura kredita. Za kredit su jamčili i Milanovićevi roditelji. Istovremeno, nije se toga loše prisjetiti, država kojoj je trenutno na čelu Zoran Milanović sa Slovenijom zbog Ljubljanske banke vodi spor težak nekoliko stotina milijuna eura.

Banka LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft iz Frankfurta, tvrtka kćer Nove ljubljanske banke, dajući kredit Milanovićevom bratu na sebe je preuzela prilično atipičan rizik. Činjenica je, naime, da je Krešimir Milanović kredit dobio po tržišnim uvjetima uz sasvim normalne kamate. Ali isto tako je činjenica da mu kredit zapravo nikad nije trebao ni biti izdan, jer nije raspolagao s dovoljno vrijednim jamstvima. Drugim riječima, banka je pogodovala Krešimiru Milanoviću i izdala mu kredit za koji nisu bili sigurni da će ga uspjeti naplatiti. Treba li uopće naglašavati da poslovne banke ovakvim rizicima inače nisu pretjerano sklone?

Nije to jedini suspektan posao uz kojeg se može povezati ime Milanovićevog brata. Krešimir Milanović taman je prije parlamentarnih izbora 2011. godine, na kojima je njegov brat postao premijer, prodao građevinsku firmu Magnitudo Suzani Marić i Aniti Roguljić Jukić, supruzi Roberta Jukića, bivšeg šefa Uprave Hrvatske pošte, koji je s te funkcije smijenjen u travnju 2012. godine. Istog tog Jukića često se spominjalo u kontekstu korupcije u HP-u, suradnje s Fimi-medijom, uhljebljivanja podobnih kadrova... Organi gonjenja do njega, međutim, nikad nisu stigli. Je li činjenica da Jukić nikad nije vidio unutrašnjost remetinečke ćelije povezana s njegovim navodno izvrsnim poslovnim odnosima s premijerovim bratom, vjerojatno nikad nećemo sa sigurnošću saznati.

Vrijeme za rezove

To je SDP. Za koji mnogi glasaju s naivnom idejom "da su drugi još gori". Koji drugi? Ne postoje drugi. HDZ i SDP su dva imena iste partije, dva naziva iste pljačke, dva kraka iste hobotnice. S glasačima u dva stada iste pasmine.

I to nam je danas potvrdila Merzelica, koristeći se istim argumentima kojima su se koristili sve štetočine prije nje. "Radila sam sve što su radili drugi" i "Sve sam radila po zakonu". Sve je ona radila po zakonu, kao što je gotovo sve po zakonu radio Sanader. I njegov nasljednik Linić.

Po zakonu, kažeš. Kad su već gadosti u ovoj državi napravljene po zakonu, onda ih možda treba počistiti mimo zakona.

Iz SDP-a sve češće spominju nužnost rezova. Predlažem da krenemo s njihovim glavama.

Matija Babić