Kako izgleda život u zajednici? Može li takva terapija biti uspješna za one koji su duboko, duboko u ponoru ovisnosti?

"Svaki dan je borba. Zajednica je trening'', jedna je od poruka koje smo imali prilike čuti na susretu s bivšim ovisnicima koji su prošli ili još prolaze terapiju u zajednici Mondo nuovo. Takvih je zajednica - kuća u Italiji od početka osamdesetih osnovano osam, sa 18 savjetovališta.

Udruga za resocijalizaciju Porat danas je u Gradskoj knjižnici Zadar organizirala tribinu pod nazivom "Budi snažan, budi zdrav" u sklopu obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti, a Siniša Kabić iz Porata najavio je još sličnih događanja u kojima će se predstaviti terapijske zajednice s kojima udruga surađuje.

Jedna od zajednica nalazi se u Nuniću, iz koje je prije 11 godina izašao Ivica. S nama je podijelio svoje iskustvo - osam godina bio je na heroinu i toliko je duboko ''zaglibio'' da je njegova supruga postavila ultimatum - ili obitelj (dobili su sina) ili droga. Ivici je bilo iznimno teško promijeniti način života i razmišljanja. "Tri godine proveo sam u zajednici. I onda je došao kraj, ali kraj nije kraj - taj dio života nakon izlaska iz zajednice pravi je izazov. U zajednici se nalazite u jednom zaštićenom prostoru bez vanjskih utjecaja, a kada izađete vani shvatite da je svijet isti ili još gori. Zato je važno da se mijenjate vi", kazao je Ivica.

U kratkoj video prezentaciji vidjeli smo kako se živi i što se sve radi u kući zajednice Mondo Nuovo. Tamo se dečki bave poljoprivredom, pčelarstvom, kuhaju, izrađuju brojen predmete, bave se informatikom, sportom, uzgajaju masline, prave sir... kritičari ove zajednice zamjeraju religijski aspekt. No, zajednica ne inzistira na promjeni vjeroispovjesti, kazala je Ivana Buterin Gluić, voditeljica zajednice. "Mi nikoga ne prisiljavamo da postane vjernik. Molitvu imamo ujutro, svega pola sata. Istina, često se dogodi da ateisti promijene uvjerenje, ali nije pravilo. Vjera se mora dogoditi u srcu''.

27-godišnji Goran još je uvijek u zajednici. Dečki imaju priliku i izaći na sedam dana, vratiti se obitelji. To je pravo iskušenje, prizano je Goran. "U alkohol i drogu sam ušao jer nisam prihvaćao samoga sebe. Nisam znao biti slobodan i izjasniti se bez pomoći nekakvih supstanci. I mene je u zajednicu uveo ultimatum'', ispričao je Goran. 

A tko određuje kada je osoba spremna na povratak u vanjski svijet? To je tim stručnjaka i Sandro, osnivač prve takve zajednice koji je 1979. nakon što mu se rođak predozirao, prvu komunu osnovao u vlastitoj kući. Danas je u mirovini, a najvjerojatnije će ga naslijediti sin. 

Kako izgleda dan u komuni? Ustaje se u 6 ujutro, čita se časoslov, potom slijede dnevne aktivnosti, doručak, radionice, ručak. Poslijepodne se razgovara o dnevnom časoslovu, brine se za kuću, okućnicu, životinje i sl. Zajednica objavljuje i svoj časopis, "Svjetionik".

Više o zajednici možete doznati ovdje .