Sa suborcem Mišom Mandićem pokrenuo je biznis s uzgojem tuna. Uložili su 23 milijuna kuna kredita i zaposlili 22 ribara

General Gotovina mogao je po povratku sjesti kod kuće u Zagrebu, ili u Pakoštanima, brinuti se o djeci i supruzi Dunji i ne raditi ništa doli ispunjavati si želje, a kojih se nagomilalo mnogo u 12 godina njegova izostanka iz obitelji i Hrvatske.

Mogao je, budući je i ranjavan u ratu, pokupiti zasluženu generalsku mirovinu, a procjena je da je tako mogao "zaokružiti" barem 10 do 12 tisuća kuna mjesečno. I nitko mu, naravno ne bi na tome zamjerio, čovjek je to zaslužio. No, on takvu mogućnost mirovine vraća državi i kreće, još nejavno, a odmah nakon povratka ostvarivati svoj poduzetnički san, piše Večernji list.

Nakon, otprilike pola godine, do javnosti stiže zanimljiva vijest - general Gotovina kreće u posao s uzgojem tuna.

Saznalo se da je osnovao tvrtku, da radi na dobivanju koncesija i planira postaviti uzgajalište, negdje oko Biograda. Nekoliko mjeseci poslije doznaju se i detalji. Da je osnovao tvrtku Pelagos, da je dobio koncesiju i da će u svibnju poput ostalih tunolovaca krenuti u izlov početnog jata.

Nedavno je Večernjak dobio priliku posjetiti farmu i Gotovina nam pokazao kako mu ide posao. Ispostavilo se da je o tom poslu general sanjao 17 punih godina.

- Potječem iz ribarske obitelji i sanjao sam uvijek da i ja budem ribar - otkrio nam je Gotovina. Kao i podatak da je, sa svojim partnerom Mišom Mandićem, još 1996. želio u taj biznis, no predsjednik Franjo Tuđman to mu nije dozvolio, nego ga je uvjerio da je i dalje potreban Hrvatskoj, s obzirom na to da ona još nije bila teritorijalno zaokružena. Mandić je tako u posao krenuo sam, kao suvlasnik i dioničar "Jadran tune".

Toliko godina poslije, dvojica partnera pokrenula su zajednički njihov Pelagos. I otkrila da su planove o biznisu počeli slagati još u Haagu, prigodom Mandićevih posjeta Gotovini u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu.

Manje od tjedan dana poslije povratka na slobodu Gotovina, Mandić i još nekoliko stručnjaka počinju ubrzano rješavati papirologiju za biznis. Ulaže se i imovina, državna razvojna banka HBOR daje im gotovo osam milijuna kredita na deset godina, uz poček dvije godine. Od toga kupuju brod, kaveze, infrastrukturu za tune, te dokupljuju kvotu tuna od drugih ribara. Uzimaju još i kredite za obrtna sredstva, kod PBZ-a, te kredit za drugi tunolovac. Ukupno - 23 milijuna kuna kredita, s raznim vrstama otplata, od 18 mjeseci do 10 godina.

Premda je uspjeh još jako neizvjestan, a ovisi i o čudima vremena, međunarodnim zakonima o kvotama na izlov tuna, tečaju japanskog jena kada im, nakon 18 mjeseci uzgoja dođu Japanci otkupiti narasle tune, Gotovina nam je, dvaput ponovio "uspjet ćemo". Valja im poželjeti sreću, toj dvojici suboraca, naime i Mandić je bio zapovjednik, izvidničke satnije 134. brigade, na zadarskom području. Gotovina zasad zapošljava 22 radnika, ribara, a planira udvostručiti tvrtku u idućih godinu dana.

Uvjeren je da Hrvati mogu prevladati i ovu krizu. Na kraju obilaska rekao je - mi koji živimo uz Jadran, privilegirani smo, možemo se baviti marikulturom, koja je velika hrvatska izvozna šansa.

Smatra da Hrvatska i u ostalim svojim krajevima ima također druge vrste "privilegija".

Čvrsti momci, koji su toliko dobri bili u Domovinskom ratu, smatra naš general poduzetnik, mogu biti čvrsti i uspješni i u biznisu. Ili - rat je iza nas, Oluja i Haag su iza nas, a pred nama je gospodarska Oluja, rekao bi general.