Na Markovom trgu prosvjedovalo je 200-injak radnika RIZ Odašiljača. Traže da im se omogući radničko dioničarstvo i vrate oduzete dionice koje danas na tržištu vrijede oko četiri milijuna kuna.

RIZ-ovci su uporni.

Ovo im je 14. prosvjed s istim zahtjevom- onim za radničkim dioničarstvom. Firma koja je 90-ih godina prošlog stoljeća bila najuspješniji proizvođač radiodifuzne opreme danas je, kažu, izigrana i prevarena. Traže da im se vrate nezakonito oduzete dionice koje na tržištu vrijede oko četiri milijuna kuna. Sindikalac Vedran Dragičević tako se s pravom pita:

"Tko to želi i kome namjestiti RIZ da ga kupi za četiri milijuna kuna? Taj RIZ je vrijedna firma. Ime samo vrijedi 100 milijuna kuna, a ovi radnici još 100 milijun kuna", poručuje Dragičević.

Sindikalna povjerenica Marina Glokević ide i korak dalje: država im duguje 103 milijuna kuna, u pet godina promijenilo se pet Uprava, nad RIZ-om se provodi sustavni ekonomski genocid i pogodovanje nekretninskom lobiju uz pomoć državnih agencija zbog atraktivne lokacije na kojoj se nalaze.

"Da smo u Puščoj Bistri nas bi Vlada tražila i molila da se riješi tog portfelja. Pošto smo na lokaciji koja vrijedi nekoliko milijuna eura, onda tu imaju pipke svi - od mafije, do pojedinaca iz državnih agencija", kaže Glokević.

I dok resorni ministar Ivan Vrdoljak sklapa poslove u Bakuu, RIZ-ovce je primio potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Branko Grčić. Saslušao ih je, upoznao se s njihovim problemima, zahtjeve će, kaže, proslijediti dalje.

"Problem je kompleksan jer datira iz 90-ih i poznatog modela privatizacije koja vuče posljedice sve do današnjeg dana", kaže Grčić za Media servis.

No, usprkos problemima, 240 radnika RIZ-a danas uspješno posluju. Godišnje tvrtka uplati više od 30 milijuna kuna poreza i doprinosa. Plaće im zarađuju inženjeri koji rade za Južnu Koreju i Japan. Za radnika Miću Bjelića, koji je u RIZ-u proveo cijeli životni vijek, ovo je previše, pa na rubu suza govori:

"Je li to moguće u ovoj državi? Oni se sad u toplim stanovima i kućama izruguju nad nama, a iz Koreje nam stiže čestitika da takvih ljudi i radnika nema na svijetu. Pa što je ovo", pita se Bjelić.

Uznevjereni, prevareni, kaže Bjelić, više nemaju snage - pa onda i posljednji apel i molba za pomoć.

"Ovim ljudima, nažalost, spremaju ono što je napravljeno Kamenskom. Svi se možemo sramiti! Gledali smo kako 200 radnica skapava. To je ekonomski genocid i mi smo već prodani", zaključuje.