Specijalci obavještajnih službi velikih svjetskih sila raspolažu najnaprednijim tehnologijama i posebnim vještinama za obavljanje svog posla. No to, čini se, ne znači da svoj posao ponekad ne obavljaju kao nevjerojatni šarlatani i šeprtlje.

Dostup znanjima vrlo ograničene rasprostranjenosti te poslovična tajnovitost rezultiraju time da se dužnosnike obavještajnih službi često prikazuje kao ljude nadčovječnih sposobnosti. Neki slučajevi iz prakse međutim blago relativiziraju te sposobnosti - ako pretpostavimo da doista imamo uvid u stvarnu pozadinu čudnih događanja. Magazin Foreign Policy naveo je tako pet primjera u kojima se američka CIA ne samo obrukala, nego i ostavila za sobom hrpe leševa za koje, čini se, nitko nije odgovarao.

1. Hezbollah otkrio CIA-u u bejrutskoj piceriji
Iako je Libanon dugogodišnje stjecište špijuna svih strana koje žele utjecati na Bliski istok, pa tako i SAD-a, događaj iz 2011. godine pokazao je da ni ondje američke službe nisu osobito impresivne u srazu s protivnicima. Prije dvije godine toliko su se slabo skrivale da su navodno službe skupine Hezbollah i države Iran uhvatile više od deset ljudi koje su Amerikanci pokušali vrbovati. Pozivajući se na sadašnje i bivše američke dužnosnike, Foreign Policy piše o šokantno neopreznom djelovanju tajnih službi koje su sa svojim potencijalnim doušnicima kontaktirale u restoranu Pizza Hut u Bejrutu. Nakon što su im 'na razgovor za posao' došla dva Hezbollahova agenta koje Amerikanci nisu prozreli, CIA-ino mjesto za sastanke je otkriveno. Iz nekog neobjašnjivog razloga CIA ga nije mijenjala (usprkos upozorenjima), pa su nastradali mnogi informatori koji su im došli na razgovor. Posljedica je, osim ljudskih žrtava, navodno veliko zaostajanje američkih službi za konkurentima u Libanonu.

2. Fijasko u Italiji
Praksa CIA-inog otimanja ljudi u jednoj zemlji i prebacivanja u SAD već godinama je izvor negodovanja i otvorenog zgražanja u svijetu, pogotovo nakon napada 11. rujna, nakon kojih je ta praksa postala učestalom.

Pritom CIA-ini otmičari ne ispadaju uvijek najspretniji majstori. Svjedoči o tome slučaj islamističkog propovjednika Hasana Mustafe Osame Nasra, kidnapiranog 2003. u Milanu i prebačenom u Kairo u kojem je, kako tvrdi, bio mučen. Prethodno je bio dospio pod nadzor američkih i talijanskih službi zbog radikalnih propovijedi. No kad je otet, talijanska policija nije znala o čemu se radi i pokušala je pronaći nestalu osobu.

O slučaju se vjerojatno ne bi mnogo znalo da američki dužnosnici koji su izvodili operaciju nisu bili zapanjujuće neoprezni. Koristili su obične mobitele, pa je talijanska policija došla do snimki njihovih razgovora. Nisu ni rabili lažne identitete, a k tome su ostavili goleme račune u hotelima s pet zvjezdica.

Talijanski tužitelji kasnije su dokazali da je samovoljna američka akcija omela istragu talijanskih sigurnosnih organa koji su nadgledali domaće islamiste. Čak 23 Amerikanca osuđena su u odsutnosti za otmicu - neki od njih na višegodišnji zatvor. Očekivano, SAD ih ne namjerava izručiti iako je Italija članica NATO-a.

3. Pokušaj atentata na 'libanonskog Homeinija'
U najgorim danima libanonskog građanskog rata CIA je s jedne strane ratovala protiv svojih deklariranih neprijatelja, ali je morala obuzdavati i svoje nerijetko brutalne navodne saveznike. Godine 1983. i 1984. u tri napada bombaša samoubojica pobijeno je 250 Amerikanaca. Sumnja je pala na šijitske ekstremiste koji će kasnije ući u Hezbollah. CIA je procijenila da je ključni lik iza terorističkih napada propovjednik Muhamed Husein Fadlallah.

U ožujku 1985. godine autobomba sa 180 kilograma eksploziva ruknula je ispred Fadlallahove kuće u predgrađu Bejruta: poginulo je 80 ljudi, a ranjeno ih je 200. Fadlallah je preživio. CIA je tvrdila da nema veze s terorističkim činom, ali poznati novinar Washington Posta Bob Woodward pisao je o tome da je CIA-in šef William Casey sporednim putovima sponzorirao masakr.

No i prije Woodwardovih otkrića gnjevna masa na mjestu zločina od početka je bila uvjerena u to tko stoji iza napada: 'Made in USA' pisalo je na jednom od razvijenih transparenata.

4. Propali državni udar u Siriji
Aktualni pokušaji SAD-a da svrgne vlast u Siriji imaju dulju povijest od aktualnog građanskog rata u toj zemlji. Pedesetih godina SAD i Sovjetski Savez borili su se za utjecaj u Siriji, važnoj u pokušajima kontroliranja Bliskog istoka.

U knjizi 'Ostavština pepela' Tim Weiner opisuje američko-britanski plan da se Siriju prikaže kao prijetnju međunarodnoj sigurnosti i time opravda rušenje režima. Siriju se trebalo prikazati kao 'sponzora zavjera, sabotaža i nasilja' protiv vlada susjednih zemalja. Weiner se poziva na dokumente koji su 2003. godine pronađeni u imovini pokojnog britanskog tajnika za obranu Duncana Sandysa.

Osim što je informacijski podrivala tadašnju sirijsku vlast, CIA je odredila tri člana režima u Damasku koji moraju biti likvidirani kako bi se potonji destabilizirao.

No zavjera koju je organizirao šef CIA-e u Damasku Rocky Stone ubrzo se izjalovila. Sirijski oficiri koji su trebali izdati režim otišli su ravno na televiziju da objave što se sprema. Nazvali su to rabotom 'pokvarenih, opakih Amerikanaca'. Kao rezultat, Sirija je potpala pod sovjetsku zonu utjecaja sve do kraja Hladnog rata.

5. Sovjeti su srušili špijunski avion U2
Sa zahuktavanjem Hladnog rata 50-ih godina prošlog vijeka američki predsjednik Dwight Eisenhower silno je htio doznati stvarne vojne potencijale sovjetske armije. Prvenstveno su ga zanimali interkontinentalni balistički projektili. U2 je bio stvar koju je tražio - špijunski avion koji leti iznad dometa sovjetskih projektila i aviona.

Amerikanci međutim nisu znali da Sovjeti mogu uočiti U2 putem radara. Pred sam kraj svog predsjednikovanja, 1960, Eisnehower se u Parizu trebao sastati sa sovjetskim liderom Nikitom Hruščovom kako bi se 'smanjile napetosti' između dvije velesile. Iako je Eisenhower naredio obustavu U2-ovih letova jer su oni značili provokaciju, CIA-in činovnik Richard Bissell uspio ga je nagovoriti na još samo jedan let prije summita. U2 je poletio iz Pešavara u Pakistanu, ali su ga ubrzo poslije ulaska u sovjetski zračni prostor uspjeli skinuti protuzračnim projektilom.

SAD je pokušao zataškati diplomatski skandal tvrdnjama da je riječ o meteorološkom avionu koji je odlutao s putanje. No uskoro su Sovjeti uhitili U2-ovog pilota koji se katapultirao iz letjelice, a nađeni su i drugi kompromitirajući materijali. Washingtonu je ponestalo prostora za vrdanje. Tenzije su se pojačale dovevši 60-ih godina SAD i SSSR na rub atomskog rata.