Otkazom za dvije stotine zaposlenika Imunološkog zavoda koje je u srijedu otpustila stečajna upraviteljica Branka Malbašić i otvaranjem stečajnog postupka nad tvrtkom, završen je poslovni ciklus jedne od najdugovječnijih i najvažnijih hrvatskih medicinskih institucija, čija je strateška važnost upravo u spoju naplative i društveno korisne znanosti i tehnologije, piše Slobodna Dalmacija

Povijest Imunološkog zavoda počinje 1893. godine, kada je osnovan Kraljevski zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cjepiva protiv boginja, koji je od 1923. poslovao pod nazivom Higijenski zavod, zatim od 1956. kao Serovakcionalni zavod sa sjedištem u Zagrebu, da bi se konačno 1961. godine prvi put pojavio pod nazivom Imunološki zavod.

U doba Jugoslavije Zavod je za cijelo tržište zemalja bivše države proizvodio virusna i bakterijska cjepiva i krvne pripravke i predstavljao instituciju od strateškog značenja. Provođenjem pretvorbe i privatizacije 1994. Zavod je poharala ista katastrofa koja je uništila i cijelu zemlju: bezočna pljačka i devastacija svih vrijednih i važnih javnih resursa.

Menadžerski ugovor

Terminalna je faza počela 1997. godine kada je IZ, zbog neulaganja u proizvodnju, prestao biti suradna ustanova Svjetske zdravstvene organizacije.

"Biti ili ne biti" trenutak dogodio se 2009. godine kada je član Nadzornog odbora IZ-a Srećko Sladoljev dao potpisnici ovih redaka intervju - kao zakonom ovlaštena osoba - i pozvao Državno odvjetništvo i Vladu RH da raščiste stanje u Zavodu i pročešljaju sve materijalne dokaze o upropaštavanju tvrtke.

Vrijedi podsjetiti na dijelove tog intervjua. "Od trena kada je na čelo te ustanove, a u eri sveopće privatizacije, došao Miroslav Beck stvari su, da tako kažem, krenule više u pravcu privatne koristi, a manje u korist Zavoda i njegove osnovne znanstvene djelatnosti u kojoj je bio svjetski prepoznat. Beck je, recimo, sebi izradio menadžerski ugovor koji je bio vezan za tečaj tadašnje njemačke marke i inflaciju hrvatske kune, pa je u kratko vrijeme omjer plaća u Zavodu s 1:3,5 otišao na 1:20 i rastao u nedogled. Radnici su dobivali 100 maraka, a direktor je za dvije plaće mogao kupiti vikendicu na moru", kazao je Sladoljev.

Pa zatim:

"Zavod je u to doba uprihodio tadašnju protuvrijednost od oko 25 milijuna kuna, samo zahvaljujući prodaji JNA ogromnih količina antitetanusnog cjepiva, ali umjesto u razvojne projekte, pogone i opremu, taj je novac akademik Silobrčić, bivši ravnatelj Zavoda, dao u privatnu štedionicu Guste Santinija ispod zaštitne kamate NBH (5 posto). Poslovne banke davale su 15 posto.

Zbog neulaganja u pogone i opremu 1997. smo izgubili certifikat Svjetske zdravstvene organizacije iako smo do tada bili njihov suradni centar. Zbog toga nam je i propao ugovor s distributerom, pa nas je tužio i dobio 3 milijuna dolara odštete u arbitražnom sporu. IZ je zbog toga 2004. došao pred stečaj. Oporavili smo se državnim kreditom i odricanjem radnika od dijela plaće. Također smo dobili i siguran posao s cjepivom protiv gripe koji je morao donijeti financijsku dobit od 20 milijuna kn.

No umjesto u obnovu naših pogona kako bismo dobili certifikat WHO-a i preko njih plasirali oko 20 milijuna kuna naših cjepiva, novci su se trošili na projekte i konzultantske ugovore", rekao je, među ostalim, Sladoljev koji je na dan objave intervjua za kaznu protuzakonito dobio otkaz.

Otada, ni DORH ni Vlada nisu napravili ništa da provjere optužbe o kriminalu i lošem upravljanju Zavodom, već je svaki novi direktor IZ-a nastavio terorizirati Sladoljeva.

HNS-ov Davorin Gajnik postao je direktor 2012. godine i od svega što mu je bilo na raspolaganju napravio je jedino da Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode donese rješenje kojim mu se uskraćuje davanje proizvodne dozvole za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi ili ljudske plazme i seruma životinjskog podrijetla. Prihodi od te vrste lijekova Imunološkog zavoda u 2012. iznosili su 43,6 milijuna kuna, što čini 79 posto prihoda od prodaje.

Većinski vlasnici IZ-a su HZZO, HZMO i Vlada RH.

Neslužbeno doznajemo da su zaposlenici Imunološkog zavoda pisali premijeru Zoranu Milanoviću, ali im on nije odgovorio, već ih je neslužbeno primio tajnik SDP-a Igor Dragovan, koji je gunđao na HNS i njihove kadrovske izbore.

Ne postoji nešto što bi institucije ove zemlje moglo oprati od optužbi za nesavjesno, najvjerojatnije svjesno, upropaštavanje IZ-a. Ova je Vlada nesumnjivo sudionik tog procesa, a Zoran Milanović premijer koji ni djelić vremena koje izdvaja na konflikte ne može izdvojiti, da barem ispali počasni plotun za oproštaj od jedne javnozdravstveno i gospodarski prevažne tvrtke.

Slobodna Dalmacija