Sve u SOS Dječjem selu je podređeno naravno djeci ali skrb o njima se nastavlja i nakon što završe osnovnu školu i napuste selo

Od 1949. godine u cijelom svijetu niču SOS Dječja sela. Prvo u Hrvatskoj je osnovano u Lekniku, a prvi mali stanari i njihove SOS obitelji su se tamo doselili 1993. godine.

 

"Trenutačno u selu imamo 79 djece. Ona kod nas dolazi od najranijeg doba, a u pravilu ostaju u selu do konca osnovne škole", rekao je direktor SOS Dječjeg sela Lekenik Mario Čović te dodao da u njihovom selu živi 16 SOS obitelji.

"Živi se upravo onako kako smo svi navikli, sa svojim mamama i tatama, u našim obiteljima. Tu je naš društveni centar s brojnim kulturnim aktivnostima gdje u ovom trenutku imamo 20 izvannastavnih aktivnosti koje naša djeca vrlo rado posjećuju."

Među djecom u selu su Valentino i Đurđica.

"Bavim se pjevanjem i uglavnom pišem pjesme", rekao je Valentino, a Đurđica je nabrojila koje sve radionice imaju u selu.

Glavnu ulogu u svakoj obitelji ima SOS mama. To nije lako postati.

"Proces traje dvije godine gdje kandidatkinja može vidjeti je li to posao za nju, je li sposobna posvetiti svoj dobar dio života jer naše iskusne SOS mame često kažu da to nije posao, da je to životni poziv i kao takav onda znate da je zaista zahtjevno i vrlo odgovorno zanimanje", rekao je Čović.

Osim mama, o djeci se brinu i drugi ljudi koji im svaki dan pokušavaju vratiti osmijeh na lice. Jedan od njih je i Rusmir Agačević koji vodi malu glumačku skupinu.

"Svake godine s ovom djecom i pitam ih što bi htjeli da igramo. Nakon što oni kažu što bi, ja sjednem i sve to prepjevam u stihovima", izjavio je Agačević.

Prošle su godine mali glumci bili jako uspješni - sa svojim predstava su sudjelovali na čak 2 međunarodna festivala.

"Želio bih što reći da su ta djeca pozvana, ne zato što su to djeca iz SOS sela, nego jer je to predstava koju su selektori vidjeli i odredili", kaže Agačević.

Sve u SOS Dječjem selu je podređeno naravno djeci ali skrb o njima se nastavlja i nakon što završe osnovnu školu i napuste selo. Mladi tada iz obitelji prelaze u zajednice o kojima se opet brinu odgajatelji.

"Ostaje uvijek emocionalna veza prema dječjem selu i naša SOS majka ostaje zauvijek ona bitna figura, posebno u emocionalnom smislu", kaže Čović.

Mladi ostaju u zajednici sve do završetka srednje škole. Nakon toga se zapošljavaju ili studiraju a briga o njima se nastavlja i idućih par godina, čak i 3 godine nakon što se zaposle tako da ni u jednom trenutku nisu prepušteni sami sebi.