Predsjednici europskih parlamenata zabrinuti su što u Europskoj uniji trenutačno ima više od 26 milijuna nezaposlenih, a posebice time što ih je među mladima bilo 23 posto, navodi se u zaključcima usvojenima po završetku njihove godišnje konferencije u Vilniusu.

Iako ocjenjuju da ekonomija u EU pokazuje znake postupnog oporavka te očekuju da u konačnici rezultira otvaranjem novih radnih mjesta, predsjednici parlamenata zemalja EU-a među kojima je bio i Josip Leko, traže od institucija uspostavu ravnoteže između fiskalne discipline i prioriteta gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta, istodobno pozivajući države članice da nastave napore u smanjenju proračunskog deficita. Ujedno su poduprli stvaranje bankarske unije u eurozoni kao i opredijeljenost Europske komisije da dvaput godišnje konzultira nacionalne parlamente prilikom usvajanja Europskog semestra.

Predsjednici europskih parlamenata izražavaju i duboku zabrinutost ukrajinskom krizom i posljedicama koje može imati za međunarodnu sigurnost, međunarodnu vladavinu prava i svjetski poredak.

Osuđuju rusku vojnu intervenciju i aneksiju Krima koja je suprotnosti s međunarodnim pravom i preuzetim međunarodnim obvezama Rusije. Protive se svim aktima koji narušavaju teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine i ističu kako u Europi 21. stoljeća nema mjesta upotrebi sile i promjeni granica.

Osuđuju i sve separatističke aktivnosti i provokacije s ciljem destabiliziranja istočne Ukrajine i cijele države. Podržali su ciljane sankcije protiv ruskih dužnosnika koji su izravno odgovorni za vojnu intervenciju na Krimu, kao i suspenziju Rusije iz skupine G8 dok ne promijeni svoju politiku. Traže da Moskva poduzme korake kako kriza ne bi eskalirala, a ukrajinske vlasti, političke stranke i građansko društvo pozivaju se na i dijalog i suradnju temeljenu na uključivanju svih zainteresiranih strana, poštujući regionalnu različitost i osiguravajući punu zaštitu pripadnika nacionalnih manjina.

U analizi primjene načela provjere supsidijarnosti, sudionici konferencije ocijenili su kako su nacionalni parlamenti u pet godina od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora postali aktivniji u podnošenju obrazloženih mišljenja na prijedloge europskih akata. Zalažu se i da nacionalni parlamenti budu konstruktivnije uključeni u legislativni proces EU, kaže se u zaključcima.