Ovdje je riječ o stavu prema ovakvoj manifestaciji - ili je hoćeš ili je nećeš

Meni ništa ne znači to što je na Rivi, u Noći punog miseca, bilo 50.000 ljudi i to što je grad bio pun. Zašto? Zato što se izgubila osnovna ideja, tema te fešte koja je krenula prije 14 godina. Izgubio se njezin izvorni smisao i tema, te je ovo sigurno zadnja Noć u ovakvom obliku. Ili ćemo mijenjati ime fešte ili ćemo promijeniti temu. O tome još dvojim, ali ovako dalje neće ići.

Tako nam je, uz sjaj turbo punog mjeseca, Neno Stojaković, zadarski scenograf i organizator raznih javnih priredbi, primjetno umoran, ali i očito rezigniran, komentirao najveću zadarsku feštu Noć punog miseca. Stojaković je vođa malog tima zadarske udruge "Propela" u kojoj su kao najaktivniji ostali još Elvira Košuta i Igor Bačić. "Propela" godinama organizira Noć punog miseca.

Da nešto nije u redu s nadaleko poznatom pučkom i turističkom zabavom, vidjelo se još prije dvije godine, kad Noć nije ni organizirana. Osim toga, iz godine u godinu vidljivo je da se ova masovka koncepcijski mijenja, pa je logično da nam Stojaković objasni o čemu je riječ.

- Preklani nismo ni priredili Noć jer smo od Turističke zajednice Zadra dobili 10.000 kuna za organizaciju, a taj nam je novac baš za Noć dodijelila Hrvatska turistička zajednica, a zadarski TZ samo nam ga je proslijedio. Međutim, riječ je o tome da smo još prije sedam-osam godina shvatili da se nešto važno mijenja u odnosu TZ-a prema nama. Dobivali smo sve manje novca, a morali smo početi naplaćivati kotizaciju družinama i KUD-ovima iz zadarskog okruženja za sudjelovanje. Tu su se počele lomiti stvari.

Puno entuzijazma

Prisjetimo se, koja je bila osnovna ideja Noći?

- Da se vratimo nekih 150 godina u prošlost i da na Rivi pokažemo našu tradiciju spizom, običajima, nošnjama, da okupimo ljude i iz Stankovaca i iz Kali, iz Galovca i iz Sali, iz zadarskog zaleđa i s otoka. Htjeli smo iskoristiti njihovu energiju za jedan dobar zadarski ljetni program, stvoriti pozitivnu masovku sličnu Benkovačkom sajmu. I svi su se rado odazivali, tako je Noć i postala poznata i cijenjena. Naravno da nam nije padalo na pamet naplaćivati kotizaciju - ljudi dođu, spreme brdo svoje domaće spize, neki su hranu čak htjeli dijeliti besplatno pa smo ih odvratili od toga da ne diskreditiramo manifestaciju, mi smo kao tim radili s puno entuzijazma, a onda su nam iz TZ-a počeli rezati sredstva i naveli nas da naplaćujemo kotizaciju da bismo uopće mogli sve organizirati, a istodobno su se zadarski ugostitelji počeli buniti da im Noć smanjuje promet! Nevjerojatno.

Vi ste se nekako snalazili sa sponzorima... Koliko uopće košta organizacija fešte?

- Realno oko 300.000 kuna, a takav si budžet ne možemo priuštiti. Svih ovih godina radimo s puno prijateljske pomoći, koristimo privatna prijateljstva, a svi misle da ne znam koliko zarađujemo. A glavni program odvija se na mojoj vlastitoj pozornici, a ja je neću sam sebi naplaćivati...

I na kraju se ove godine dogodi da je od 60 štandova najmanje njih iz zadarskoga kraja...

- Igrom slučaja, baš su u ovu subotu organizirane mnoge male mjesne fešte, koje je baš Noć svojedobno podigla, pokazala im put, kao što je i utjecala na pravi bum mjesnih KUD-ova u posljednjih desetak godina, ali izostanak naših izvornih skupina nije samo slučajan. Ove su godine ugostitelji na Rivi imali odlične štandove i ponudu, ali to nije to. Imali smo vrhunsku paelju, ali nije bilo bakice iz Galovca koja će ponuditi svoj kruh ispod peke,. Sad se javljaju OPG-ovi i ugostitelji iz cijele Hrvatske, a naši ovdašnji ne.

Košta i tradicija

Kotizacija je jedan problem. Ima li ih još?

- Ima. Turistička zajednica raspiše natječaj za sufinanciranje ljetnih manifestacija u siječnju, a rezultate objavi u svibnju i mi tek tada znamo s koliko novca raspolažemo. Dakle, dva mjeseca prije počnemo zvati ljude po mjestima, da bismo dobili odgovor da baš tada ne mogu, da imaju nešto svoje tog dana. Zbog nekih neobjašnjivih razloga u Zadru se ovaj dio ponude počne pripremati tek u svibnju.

Kad sve zbrojimo, u Zadru je sve više turista, a sve manje novca u TZ-u, dok je Noć punog miseca kolateralna žrtva nečega što je papagajski sto puta ponovljeno opravdanje - opće krize. Je li tako?

- Ne bih rekao. Ovdje je riječ o stavu prema ovakvoj manifestaciji - ili je hoćeš ili je nećeš. Kultura košta, pa se onda Glazbene večeri u Donatu, protiv kojih ja nemam baš ništa, dapače, financiraju godinama sa 600.000 kuna i tu nema krize. Bi li bilo logično, ako je recesija, da se program Glazbenih večeri u Donatu smanji za 10 koncerata, bi li to uopće itko osjetio, a da Noć punog miseca, ili neki drugi dobar ljetni program, opstane. Nitko ne bi imao ništa protiv toga. Uostalom, ako kultura košta - košta i tradicija.

Slobodna Dalmacija